Radikalni prijedlozi za američku vanjsku politiku

Predsjednički kandidati republikanaca trenutno ne govore ni o kojoj temi tako često kao o vanjskoj i sigurnosnoj politici. Ali, to većinom čine bez bilo kakve vanjskopolitičke kompetencije, kako potvrđuje i Constanze Stelzenmüller iz vašingtonskog instituta Brookings. "Ni jedan kandidat dosad nije ostavio dojam da jako puno zna o vanjskoj politici", kaže Stelzenmüller.

Vanjska politika presudna za pobjedu?

Ipak, kod mladog senatora Marca Rubia iz Floride ona vidi određeni potencijal. Potpunim neznanjem ističu se osobito Donald Trump i Ben Carson, kaže ona. A nakon terorističkih napada u Parizu i San Bernadinu najvažnija tema predizborne kampanje postala je vanjska i sigurnosna politika.

Vanjska politika u ovoj predizbornoj kampanji igra "veću ulogu nego u svim dosadašnjim predizbornim kampanjama od 1980.", konstatira Lawrence Haas iz American Foreign Policy Councila. Tada je kampanju između aktualnog predsjednika Jimmyja Cartera i njegovog izazivača Ronalda Reagana karakteriziralo geostrateško odmjeravanje snaga sa Sovjetskim Savezom.

Strah od terora i bombastične izjave

Danas američke građane zabrinjavaju prije svega teror "Islamske države" i kaos na Bliskom i Srednjem istoku. "Što nesigurnije se osjećaju Amerikanci - a oni su trenutno prilično nervozni - to važnije postaju vanjska i sigurnosna politika", kaže ovaj bivši suradnik Clintonove vlade. Ali, Constanze Stelzenmüller vidi još jedan razlog zbog kojeg su se predsjednički kandidati republikanaca usredotočili na vanjsku politiku. "Obamina vlada se bori s problemima za koje nitko od njih stvarno nema rješenje. Sve je svojevremeno iskušano pa u međuvremenu vlada određena bespomoćnost."

S obzirom na očitu nemoć u odnosu na islamistički teror predizborna kampanja brzo zastranjuje u bombastične izjave, kaže Stelzenmüller, u stilu: "'Ako ja postanem predsjednik poderat ću sporazum s Iranom' ili 'Kad bih ja bio predsjednik dao bih masovno bombardirati Siriju'".

Nije Trump jedini koji se poigrava sa strahom

Donald Trump u svakoj prilici kaže da on želi "Islamsku državu" i njegove terorističke centre "uništiti bombardiranjem". Ted Cruz govori o "bombardiranju velikih površina". To su prijetnje koje kod birača nailaze na odobravanje, osobito ako su one povezane s potporom Izraelu, kaže Stelzenmüller. Ali, svaki predsjednik koji je na dužnosti brzo će utvrditi da ima jakih argumenata protiv takvog grubog pristupa stvarima, kaže Stelzenmüller.

Privremeni vrhunac u dugom nizu populističkih provokacija predstavlja prijedlog Donalda Trumpa da se muslimanima zabrani ulazak u SAD. Predsjednički kandidat republikanaca koji je prema ispitivanjima javnog mnijenja dosad bio najpopularniji time je iskorištavao vrlo rašireni strah Amerikanaca od terora i slijedi "republikanski način razmišljanja u vezi s useljavanjem", smatra Lawrence Haas: "Izgradimo zid na našoj južnoj granici i ne puštajmo više u zemlju Meksikance i Hispance", uvijek iznova se čuje iz te stranke. "To nije vanjskopolitička pozicija, to je dio politike useljavanja", konstatira Haas. A Constanze Stelzenmüller smatra da je Trump time još jednom pokazao da je "bezobzirni populist s fašistoidnim osobinama".

Trump i Cruz bez koncepta

Iako za Trumpa "ni jedna teza nije previše ekstremna", ni on nije išao tako daleko da zahtijeva angažman američkih kopnenih trupa u Siriji. "Utoliko su kandidati još bliski stvarnosti da znaju da Amerikanci to ne bi podržali", kaže stručnjakinja Stelzenmüller s instituta Brookings. I ona i Haas slažu se s gotovo svim političkim stručnjacima u Washingtonu da Trump nema "koherentnu strategiju". Washington Post piše da Trump u najboljem slučaju provodi "vanjsku politiku kroz refleks" te da gotovo potpuno bez poznavanja činjenica samo populističkim tezama reagira na istaknute teme.

I Trumpov zasad najjači suparnik, senator Ted Cruz iz Teksasa, ne može uvjeriti većinu stručnjaka. On se u prošlosti bavio prije svega nuklearnim sporazumom s Iranom i iz toga napravio "pitanje opstanka Izraela", kaže Stelzenmüller. "To je tema kojom Cruz može skupljati bodove kod Tea Partyja i vjerski konzervativnih." "Islamsku državu" on bi bombardirao zahvaćajući velike površine. I u vezi s Rusijom od Cruza kao i drugih kandidata čuju se samo "slabe i na kraju krajeva bespomoćne izjave", kaže Stelzenmüller. Većini republikanskih kandidata nije jasno "bi li Vladimira Putina trebali zastrašivati ili s njim sklapati sporazume".

Uzdanica Rubio

Ni jedan republikanski kandidat nema vanjskopolitičku kompetenciju kao bivša ministrica vanjskih poslova Hillary Clinton. Ali, Stelzenmüller i Rubio se slažu da senator Marco Rubio s Floride ima razloga za nadu. On je kandidat "s najvećom vjerodostojnošću za nacionalnu sigurnost", hvali ga Haas, a u vezi s terorističkom skupinom "Islamskom državom" misli da bi on uspješnije predvodio vojni savez nego predsjednik Obama i da bi "veću paljbenu moć" doveo na bojište.

"Ni Rubio nema detaljnu, diferenciranu vanjskopolitičku sliku svijeta. Ali, on barem ima dugogodišnje iskustvo u Senatu, bavio se određenim stručnim temama i putovao je po svijetu", kaže Stelzenmüller.

Uzor Reagan

Za Rubia i većinu republikanskih predsjedničkih kandidata uzor je bivši predsjednik Ronald Reagan. Ali, njegovo načelo "Mir zahvaljujući snazi" razlikuje se znatno od svega što je čuo iz republikanskih redova, kaže Lawrence Haas.

Reagan je stvorio pojam "Carstvo zla", misleći na tadašnji Sovjetski Savez. Ali, Constanze Stelzenmüller ukazuje da njegova politika nije bila samo ideološka agitacija. Mnogima koji ga danas citiraju nije jasno "da je njegovu vanjsku politiku pratila vrlo fino istarirana diplomacija".