Razlog za slavlje - Libija pred novim početkom

Kraj režima Moamera Gadafija je, usprkos svim nedaćama koje su mu prethodile, razlog za slavlje. Jer time završavaju i 42 godine najbrutalnije strahovlade i samovolje. Libijci imaju pravo na slobodu i samoopredjeljenje. Oni imaju pravo na život dostojan čovjeka, bez mučenja, šikaniranja i pritisaka. I oni su s mnogo hrabrosti i uz mnoge žrtve ova prava i izborili.

No vojni uspjeh pobunjenika je teško zamisliv bez pomoći zapadnih zemalja. Zračni napadi NATO snaga pobunjenicima su oslobodili put. To ne umanjuje vojne uspjehe pobunjenika, koji su u usporedbi s Gadafijevim postrojbama bili u daleko slabijem položaju. Pobjeda sa sobom donosi i mnogo odgovornosti. Proces izgradnje stabilnog demokratskog društva u Libiji će biti još mukotrpniji nego u Tunisu i Egiptu jer Gadafijev režim nije dopuštao ni političke stranke niti funkcionirajuće državne institucije. Libija i Libijci počinju praktički od nule. Stoga je u interesu Zapada, a posebice Europe, da u ovom trenutku Libijcima pruži pomoć. Jer upravo je Europa bila ta koja je koketirajući s diktatorom Gadafijem često iz vidokruga gubila patnje libijskog naroda.

No najveća odgovornost ipak leži na kraju krajeva na samim Libijcima. Borbom su pokazali da se tiranin može svrgnuti oružjem u rukama što bi revolucijama u Jemenu, Siriji i drugim zemljama arapskog svijeta moglo dati novog podstreka. Ovi narodi se bore za iste vrijednosti kao i Libijci i zaslužuju punu pažnju Europe. Libijci sada moraju dokazati da su u stanju zajdnički graditi budućnost. Naime potencijal za nove konflikte među raznim skupinama u Libiji još uvijek postoji. Posebno opasni bi bili proizvoljni osvetnički pohodi protiv pripadnika Gadafijevog režima. Još uvijek konfuzna opoba se mora organizirati u političke stranke. Plemena isto tako moraju biti integrirana u politički život. Nadalje je potreban novi ustav i priprema demokratskih izbora.

Taj proces bi još mogao potrajati a na kraju bi mogao uroditi nečim što se Europi, kao u slučaju Egipta, neće previše svidjeti, naime, ojačanju islamističkih snaga. No na kraju bi Libija mogla postati oglednim modelom za europsko-arapsku suradnju u sredozemnoj regiji. No to ovisi o tomu hoće li Europi uspijeti podržati demokratske procese u Libiji bez pretjeranog političkog upliva. Njemačka se svjesno nije uključivala u vojne akcije protiv Gadafija. No bilo bi poželjno kada bi upravo stoga u budućnosti preuzela važniju ulogu u izgradnji političkih struktura u Libiji.

Autor: Rainer Sollich / nk

Odg. ur.: S. Matić