Resetiranje transatlantskih odnosa s Bidenom?
19. siječnja 2021
Ako ovih dana pratite što se događa u političkom Berlinu, doslovno možete osjetiti miris nade. Obzirom na da je američki narod na izborima u studenom „smijenio" Donalda Trumpa, most preko Atlantika opet je, čini se, prohodan, a vrata multilateralne suradnje ponovo otvorena. No, ako za mišljenje pitate koordinatora njemačke vlade za transatlantske odnose Petera Beyera (CDU), mogućnosti i šanse u tom kontekstu nisu neograničene: „Problemi neće nestati automatski. Ali, velike su šanse da sada razgovaramo konstruktivno i s poštovanjem, odnosno da pregovaramo imajući u vidu rješenje."
Ovu ocjenu dijeli i Thomas Kleine-Brockhoff, potpredsjednik neovisne američke zaklade za promicanje transatlantske suradnje German Marshall Fund of the United States (GMF). „Nacionalista (Trumpa) je zamijenio internacionalist (Biden)." Ali to ne znači da se vrijeme može vratiti unatrag, dodaje on: "Nastala praznina u povjerenju ne popunjava se jednostavnim: We are back!' ('Tu smo opet!').
U transatlantskim odnosima mora se mnogo toga obnoviti i ponovno izgraditi. Joe Biden je najavio da će se SAD ponovno "pridružiti" Pariškom klimatskom sporazumu. On želi svoju zemlju vratiti i u Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO). Čak će povući odluku o povlačenju američkih trupa iz Njemačke, koju je Donald Trump najavio prošle godine. Za Europljane su trgovinska pitanja posebno važna. O njima bi se trebalo ponovno razgovarati. Ulog je velik: na SAD i EU zajedno otpada preko 30% svjetskog BDP-a.
"Kaznene carine moraju biti ukinute"
Djela umjesto riječi, ta bi praksa mogla ponovno popuniti prazninu i deficite po pitanju povjerenja, smatra Peter Beyer. „Europljanima se savjetuje da naprave paket ekonomski relevantnih tema, koji uključuje zahtjev SAD-u za ukidanjem kaznenih carina." Beyer prvenstveno govori o carinama na uvoz aluminija i čelika, koje su posljednjih godina teško pogodile Njemačku i Europu. S tim u vezi je, kako ističe Beyer, nedostatak hrabrosti i odlučnosti pogrešan put. Potreban je „transatlantski sporazum o slobodnoj trgovini na širokoj bazi, koji će osigurati naš relativni prosperitet u budućnosti".
Po tom pitanju je stručnjak za transatlantska pitanja (i bivši novinar) Kleine-Brockhoff suzdržaniji. On također smatra da bi se novim i opsežnim trgovinskim sporazumom poslao važan signal, ali politička realnost u SAD-u je takva da se to teško može realizirati: „Joe Biden je pod pritiskom da to ne učini, posebno onim koji dolazi od lijevog krila njegove stranke i preko sindikata. "Oni od njega očekuju da vodi takvu ekonomsku politiku, koja nužno ne podržava slobodnu trgovinu. "Čovjek se ne bi trebao stavljati pod pritisak tamo gdje ne može ništa dati."
Kada se radi o ponovnom sklapanju velikog trgovinskog sporazuma, poput Transatlantskog sporazuma o trgovini i ulaganjima (TTIP), koji je propao Trumpovim dolaskom na mjesto američkog predsjednika 2017. godine, i u Njemačkoj vjetar puše u suprotnom smjeru. Velika većina Nijemaca ne doživljava SAD kao partnera kada je riječ o zaštiti međunarodne slobodne trgovine. Manji forumi i vijeća mogli bi postati alternativa u sljedećih nekoliko godina kako bi se pronašli zajednički standardi. Primjer za to je Joint Trade and Technology Council", („Zajedničko vijeće za trgovinu i tehnologiju"), čiji je rad EU predložila u prosincu.
Kamen spoticanja: Sjeverni tok 2
I drugi problemi ostaju, usprkos dolaska Joea Bidena. Jedna stvar posebno ima gorak okus za američki Kongres: plinovod Sjeverni tok 2, koji treba povezati Rusiju i Njemačku. Kongres je stoga uveo sankcije protiv tvrtki koje na neki način sudjeluju u gradnji plinovoda. Peter Beyer kaže kako je "rasprava potpuno pretjerana kao i da postoje mnogo važnija transatlantska pitanja, poput trgovine, sigurnosti, digitalizacije i zdravstvenih pitanja, posebno u doba pandemije."
Kleine-Brockhoff na to gleda potpuno drugačije. „Sjeverni tok 2 je velika strateška pogrešna procjena SR Njemačke". On šteti ne samo Amerikancima, već posebno istočnim Europljanima - važnim saveznicima u Europi. Kleine-Brockhoff predlaže osnivanje Istočnoeuropske inicijative za energetsku sigurnost, za život „s plinovodom i nakon puštanja u pogon Sjevernog toka 2".
No, bez obzira na olakšanje zbog dolaska Bidena, jedna tema kod oba saveznika izaziva nedostatak zraka: Kina. Suočavanje s usponom ove zemlje bit će test za transatlantske odnose u idućih nekoliko godina. Amerikancima je jasno da mora doći do "razdvajanja" od Kine. Ali, iako EU Kinu vidi kao "sustavnog rivala", ovaj savez, a posebno Njemačka, daleko je od prekida trgovinskih odnosa s Kinom. Njemački izvoz u Kinu je od 2019. do 2020. godine porastao za 14 posto.
Mora se pronaći zajednička politička linija. Potpredsjednik GMF-a smatra da je moguća kombinacija postavljanja granica i suradnje s Kinom. Deal bi glasio da se SAD distancira od svoje „ideologije razdvajanja" a Europljani ozbiljnije shvate američku zabrinutost za sigurnost i tehnologiju - na primjer kada je u pitanju širenje 5G-mreže. Dugo očekivana reforma Svjetske trgovinske organizacije (WTO) također bi bila prekretnica u stavljanju Kine „pod kontrolu” kada se radi o trgovinskim pitanjima.
Težnja ka zajedništvu, utemeljena na razumijevanju da je Americi potrebna Europa i obrnuto, nadahnjuje mnoge pobornike transatlantskih odnosa u Berlinu. Da ovo zajedništvo mora biti nadstranačko - kako u Njemačkoj tako i u SAD-u - slažu se oba stručnjaka. Joe Biden bi stoga stalno trebao slati „ponude” Republikancima. Američki predsjednik ima malo vremena. Sljedeće godine se u SAD-u održavaju tzv. midterm-izbori. Do tada će biti jasno koliko toga se može provesti tijekom njegovog mandata.