Rudnici u Rurskoj oblasti - posao za vječnost

Zatvaranjem rudnika „Prosper Haniel" u Bottropu prije godinu dana, okončana je stoljetna tradicija vađenja kamenog ugljena u Njemačkoj. Tvrtka Ruhrkohle AG imala je od 2007., kada je pala ekonomski motivirana odluka za odustajanje od eksploatacije kamenog ugljena, vremena pripremiti zatvaranje rudnika. Socijalno regulirano, tako da niti jedan rudar ne dobije otkaz.

Nakon što je „Prosper Haniel" uz veliku svečanost zatvorio svoje okno, započelo je veliko „pospremanje". Godinu dana kasnije većina najgrubljih poslova oko konzervacije okna je dovršena. To podrazumijeva uklanjanje svega što se nalazi u kilometarskim tunelima ispod zemlje, ali i materijala i strojeva iznad zemlje. Tuneli ovog rudnika išli su do 1.200 metara u dubinu.

Goli ugljen

„Morali smo sve što bi na neki način moglo ugroziti okoliš izvaditi iz okna", kaže glasnogovornik RAG-a Christoph Beike. „Mnoge strojeve poput transportnih uređaja i transformatora smo uspjeli prodati", kaže Beike. Iz zemlje je trebalo izvaditi i kilometre i kilometre električnih vodova i cijevi.

Poslove izvode oni koji su tu proveli i najveći dio života, bivši rudari, njih nekoliko desetaka. U vremenima kada je kameni ugljen još slovio kao „crno zlato" u „Prosper Hanielu" je radilo i do 4.500 rudara. Njihov broj je godinama opadao tako da je pred zatvaranje pod zemlju odlazilo tek oko 1.000 preostalih rudara.

U međuvremenu je razmontiran i otpremljen uređaj koji je razdvajao ugljen od kamenja i zemlje tako da je na kraju ostajao „goli ugljen" kako kaže Christoph Beike. On dodaje kako su uređaji najvećim dijelom prodani u Kinu ali i Tursku, gdje se kameni ugljen još uvijek vadi u velikom stilu.

100.000 tona materijala za ispunjavanje

„Prosper Haniel" je više manje konzerviran. Sada preostaje zatvaranje i popunjavanje okna koja se ispunjavaju mješavinom betona, pijeska i cementa. Za popunjavanje samo jednog okna je bilo potrebno 55.000 tona pijeska. U neka okna se ugrađuju tuneli u koje će se kasnije spuštati podvodne pumpe za pumpanje vode koja se nakuplja u oknima. Radi se o vječitom procesu borbe protiv posljedica intenzivnog rudarstva u ovom području. Pumpe se spuštaju na 600 metara i ispumpavaju vodu iz okna tako da ona ne dođe u kontakt s površinskom vodom. Ovaj „Sizifov posao" godišnje košta između 250 i 300 milijuna eura.

I nakon rudnika – rudnik

Procesom kontrole vode u oknima se upravlja s jednog mjesta u obližnjem gradu Herneu. Ovdje se na području nekadašnjeg rudnika Pluto nalazi najmodernija kontrolna stanica za vode iz okna na svijetu. Odavde se kontroliraju svi procesi ispumpavanja u rudnicima u Rurskoj oblasti i Sarskoj. Ovdje se kontroliraju i plinovi koji su preostali u oknima.

Dirk Thomke, koji je također bivši rudar, radi u kontrolnom centru Pluto. Odavde se koordiniraju i mjere u slučaju da količina opasnih plinova u oknima poraste. „U okna iz kojih se pumpa voda još uvijek ulaze kontrolori koji mjere i količine i sastav plinova. Sve kao i u aktivnom rudniku", kaže Thomke.

Zatvaranjem i posljednjeg rudnika „Prosper Haniel" u Bottropu je okončana jedna industrijska era u Njemačkoj. Ono što je ostalo je vječita briga o onome što se događa ispod zemlje.