Samit G20: puno priče, nekoliko dobrih namjera

Svi su bili za multilateralnu suradnju, samo je jedan bez prestanka govorio o vlastitoj veličini. Ovom rečenicom je njemački ministar financija Olaf Scholz naravno označio egomana Donalda Trumpa, koji napušta Bijelu kuću protiv svoje volje.

On je prethodnih godina znatno otežavao rad skupine zemalja G20, koja brojčano okuplja dvije trećine čovječanstva. Bez njega će novi početak biti moguć. To je već sada, pod saudijskom organizacijom samita, bilo uočljivo, iako je Trump formalno sudjelovao.

Uplašeni pandemijom koja je svima pokazala koliko smo ovisni jedni o drugima, državnici su bili spremni razgovarati o zajedničkoj strategiji za cijepljenje, o jačanju Svjetske zdravstvene organizacije, oživljavanju svjetske trgovine, boljoj zaštiti klime i raznolikosti životinjskih vrsta, o digitalnoj ekonomiji, i o mnogim drugim stvarima. Sa sljedećim američkim predsjednikom Bidenom G20 će zaista moći postići više nego s predsjednikom Trumpom, koji je sam sebi na prvom mjestu.

Bez Trumpa jednostavnije

Usred pandemije je važno da se globalna rukovodeća elita ujedini ako se želi pravedna podjela cjepiva. Prvi korak je učinjen, ali je potrebno još mnogo financijske podrške da se osigura dvije milijarde doza cjepiva za siromašniji dio čovječanstva. Washington bi trebao pristupiti Međunarodnom savezu za cjepivo (Covax) - čim Trump napusti Bijelu kuću.

Proza kojom je napisano priopćenje poslije samita je puna zvučnih i lijepih rečenica. Konkretna obećanja jedva da postoje. Ipak postoji jedan opipljivi rezultat. Najprije će 46, a potom i 77 najsiromašnijih zemalja moći odgoditi plaćanje kamata na svoje dugove da bi ta sredstva usmjerili na borbu protiv pandemije. To zvuči dobro. Ali radi se o ukupnom iznosu od šest do sedam milijardi dolara godišnje.

Ako to usporedimo sa sumom koju su za suzbijanje pandemije i otklanjanje njenih gospodarskih posljedica izdvojile zemlje članice skupine G20 – a radi se o iznosu od 11 bilijuna (11.000 milijardi) – onda je suma koja stoji na raspolaganju najsiromašnijim zemljama poprilično skromna. Bilo bi neophodno potpuno otpisivanje dugova, prije svega u Africi, da bi se skratila kriza.

Ali na to ni jedna zemlja iz grupe G20 nije zaista spremna, u najboljem slučaju će pokazati spremnost za razgovar o tome. To ne treba čuditi, jer cijeli svijet, uključujući i najbogatije zemlje, prolazi kroz gospodarsku krizu i gomila dugove.

Doduše, njemački ministar financija smatra da je moguć brzi ekonomski oporavak, ali je njemačka kancelarka Angela Merkel na nedavno održanom samitu Europske unije naglasila kako su sredstva Njemačke također ograničena. Pandemijsko zaduživanje ide na račun budućih generacija.

Ljudska prava i realna politika

Međunarodna suradnja u pandemiji je potrebnija no ikad. To, nažalost, vrijedi i za one zemlje iz grupe G20 koje nemaju ništa zajedničko s našim, zapadnim shvaćanjem demokracije i ljudskih prava.

Skupinom upravo predsjedava Saudijska Arabija, monarhija koja drastično krši ljudska prava, članice su i diktatorska Kina, kao i ruska i turska autokracija. Da bi se pokrenulo svjetsko gospodarstvo mora se surađivati sa svim tim državama, mada je to ponekad teško.

Još teže pada činjenica da na samitu nisu ni spomenuta kršenja ljudskih prava u Saudijskoj Arabiji, Kini ili Rusiji. Bilo bi bolje da su Angela Merkel, Emmanuel Macron i Ursula von der Leyen imali malo više hrabrosti. Naime, diktatorima i autokratima su isto tako potrebne demokratske zemlje. 

Recimo, Saudijska Arabija nije smo dobar prijatelj s Rusijom. Njoj su potrebne demokratske Sjedinjene Američke Države. Kao saveznik u rivalitetu s Iranom, kao snabdjevač oružjem u posredničkom jemenskom ratu, kao investitor u saudijskom tehnološkom parku NEOM.

Zato okretnog saudijskog princa Mohameda bin Salama ne bi trebalo pustiti da radi što hoće. U to spada ubojstvo nepoželjnog novinara, hapšenje aktivistice koja se zalaže za prava žena. Poslije pandemije, ljudska prava i dobro upravljanje zemljama moraju doći na dnevni red samita G20.