Slovenija - od uzornog učenika do zemlje-problema
9. srpnja 2012"Najbolji učenik u razredu" i "Primjerna zemlja" - tako su s divljenjem njemački mediji naslovljavali svoje tekstove o Sloveniji kada je ta zemlja 2004., zajedno s još devet drugih zemalja istočne Europe, primljena u članstvo Europske unije. Jedne njemačke novine su tada pisale da je "malo koja zemlja kandidatkinja bila tako pripremljena za članstvo poput Slovenije". Ali ta su vremena odavno prošla. Danas drugačiji naslovi dominiraju medijima kada je riječ o Sloveniji. Sada se piše "Euro kriza je zahvatila i Sloveniju", i sa zabrinutošću pita: "Hoće li i Slovenija trebati financijski kišobran?"
Službeno se na to pitanje niječno odgovara. Ali ti su odgovori često nemušti i otvaraju više pitanja no što daju odgovora. Tako je slovenski premijer Janez Janša nedavno u parlamentu izjavio da se zemlja mora jače potruditi oko štednje, jer će ju inače snaći sudbina Grčke, a ministar financija Janez Šušteršić je pokušao smiriti duhove riječima da se čini sve što je moguće kako se financijska pomoć ne bi morala tražiti. Na kraju je ovaj slalom izjavama okrunio Marko Kranjec, šef Slovenska nacionalne banke rekavši da Slovenija "zasada ne treba pomoć" - naglasak je pritom bio na zasada.
Neoprezne izjave pospješuju krizu
"Kriza se može proizvesti i pogrešnim izjavama političara", naglašava Hermine Vidovic s bečkog Instituta za usporedbu međunarodnoga gospodarstva. Postoje loša iskustva iz prošlosti sa Španjolskom ili Portugalom, kada se isto tako najprije demantiralo da je pomoć potrebna, da bi se onda na kraju ona ipak zatražila. "Zbog toga su u Europskoj uniji svi vrlo osjetljivi", kaže Vidovic.
I doista: međunarodne rejtinške agencije su posljednjih dana snizile bonitet kako Slovenije kao države, tako i njezinih banaka, i to je već dovelo do lošijih uvjeta pod kojima je moguće posuđivati novac na međunarodnom financijskom tržištu. Trenutno ta zemlja mora plaćati kamatu od oko sedam posto na pozajmice. Samo za usporedbu: Njemačka, koja spada među zemlje s najboljom ocjenom, za svoje posudbe mora plaćati kamatu manju od dva posto, a s vremena na vrijeme ona pada i na nulu.
Gazda u vlastitoj kući
Slovenija je sve do izbijanja međunarodne financijske i dužničke krize krajem 2010. važila za uzornog učenika. Još za vrijeme Jugoslavije je zemlja bila najrazvijenija među tadašnjim republikama i u nju su ljudi iz drugih krajeva dolazili na "privremeni rad", a dodatni je polet doživjela nakon primanja u članstvo EU-a. Banke su sada još lakše dolazile do jeftinog novca, koji su u obliku povoljnih kredita šakom i kapom dijelile dalje. Dugovi su rasli, kako na razini države, tako i u privatnom sektoru, zemlja je živjela na kredit. A kada je došla kriza i kada su izvori jeftinog novca presušili, pokazale su se strukturalne slabosti slovenskoga gospodarskog sustava.
S jedne je strane tu niska razina opskrbljenosti vlastitim kapitalom slovenskih banaka, a prije svih najvažnije sistemske banke u zemlji, Nove ljubljanske banke. Ona je većinski u državnom vlasništvu, što je od samog početka bila izričita politička namjera i odluka. U vrijeme privatizacije se niti u bankarski niti u industrijski sektor nije rado puštalo strane ulagače, s jasnim političkim obrazloženjem: nezavisna država želi "biti gazda u vlastitoj kući".
Banka kao samoposluga
"To je dovelo političare u iskušenje da banku počnu koristiti kao politički instrument", kaže Hermine Vidovic. Nastao je zloslutni savez najveće banke u zemlji i političkih struktura. "Kako je tko dolazio na vlast, posluživao se bankom", objašnjava austrijska ekonomska stručnjakinja. Tako je banka dijelila povoljne kredite poduzetnicima i financirala velike državne infrastrukturne projekte, što je s jedne strane održavalo privredni tok zemlje, a s druge smanjivalo socijalne napetosti.
Sada je ta banka, međutim, u poteškoćama. Kako bi ispunila nalog Europskog ureda za nadzor banaka EBA, koji propisuje da banke moraju raspolagati s najmanje devet posto vlastitog kapitala, država je kao većinski vlasnik bila prisiljena na dokapitalizaciju u iznosu od više od 380 milijuna eura. Jelko Kacin, slovenski član Europskog parlamenta iz redova Liberalne stranke objašnjava da se ovaj puta još uspjelo pomoći Novoj ljubljanskoj banci, ali on upozorava: "do kraja godine će se morati ići u još jednu dokapitalizaciju. Ukoliko nam do tada ne uspije da za to pronađemo drugo rješenje, moguće je da ćemo morati zatražiti pomoć Eurospke unije." A to znači financijskog zaštitnog kišobrana. Trenutno je riječ o 200 do 300 milijuna eura, i to samo za Novu ljubljansku banku. A ona nije jedina u zemlji koja ima probleme.
Loša struktura izvoza
Osim problema s bankama Slovenija ima, međutim, i problem s onime što je u prošlosti bio njezin najjači ekonomski adut - s izvozom. I na tom se polju pokazuju negativne posljedice relativne zatvorenosti slovenskog tržišta za strane ulagače, napominje Hermine Vidovic. "Izvozna struktura Slovenije nije dobra, premalo je proizvoda visoke tehnologije a previše onih koji su radno izuzetno intenzivni", objašnjava ekonomska stručnjakinja. Ako se danas Slovenija usporedi s nekim drugim novim članicama Unije, poput recimo Slovačke, Češke ili Mađarske, "vidi se da kod njih ima više direktnih stranih investicija što mijenja i strukturu izvoza. Oni su u stanju proizvesti tehnološki vrlo zahtjevne proizvode", objašnjava Vidovic.
Smanjenje izvoza odražava se naravno i na tržištu rada. Mada je stopa nezaposlenost s osam posto još uvijek niža recimo od one koja vlada u euro-zoni s 11 posto, ona je ipak dvostruko viša no 2008., posljednje godine prije početka krize.
Sada slovenska vlada pokušava stabilizirati situaciju uvođenjem oštrog programa štednje. Prije svega se to odnosi na smanjenje plaća u javnom sektoru, čime se do kraja ove godine želi uštedjeti oko 500 milijuna eura, a za sljedeću je godinu predviđena ušteda od 750 milijuna. To će, nadaju se odgovorni u Ljubljani, biti dovoljno za smanjenje proračunskog deficita sa sadašnjih šest posto na kriterijima iz Maastrichta predviđena tri posto. Hoće li to, međutim, doista i uspjeti zasada je neizvjesno - naredni mjeseci će pokazati jesu li slovenski političari svojim izjavama bili u pravu, ili su samo pokušali utješiti same sebe i svoju publiku.