Srbijanska naftna industrija za sitniš
26. prosinca 2008Potpis na energetski sporazum u Moskvi samo je djelomično stavio točku na poslovno-političku epopeju koja je započela prije točno dvije godine. U prosincu 2006. godine tadašnji srbijanski ministar energetike i rudarstva Radomir Naumov potpisuje s ruskom stranom Memorandum o razumijevanju o izgradnji plinovoda kroz Srbiju i od tada traje čitav niz političkih sukoba oko realizacije tog aranžmana.
Beogradu obveze, Moskvi dobre namjere
Ugovorom u Moskvi precizirane su samo obaveze oko kupoprodaje NIS-a, dok su poslovi oko izgradnje plinovoda Južni tok, kao i skladišta plina u Banatskom dvoru za sada na razini dobrih namjera. To pokazuje da je srpska strana ipak učinila ustupke u odnosu na raniji stav da se čitav ovaj posao mora obaviti u paketu. Dodatni propust je što Gazprom neće direktno uložiti preko 500 milijuna eura u NIS, nego će to financirati iz kredita koji će vraćati buduće mješovito poduzeće, kojem su Rusi većinski vlasnici.
Obveza održavanja prerade nafte
Reklo bi se da srpska strana zbog toga ne može biti previše zadovoljna. Međutim, i srbijanske i strane procjene ipak govore da je ovo bio maksimum koji se mogao postići u uvjetima svjetske ekonomske krize. Na to za Deutsche Welle skreće pozornost i Jelica Putniković, urednik Balkan magazina i energetski analitičar. U trenutku kada US Steel najavljuje prekid rada i kada se privreda suočava s velikim izazovima, ugovor za NIS izgleda kao dobar posao: „Jer, u ugovoru je precizirano da će Gazprom Njeft morati da održi proizvodnju, to jest preradu nafte u Srbiji u rafinerijama, da uveze dovoljno sirove nafte, i da iz domaćih kapaciteta snabdeva tržište derivatima. Znači, taj deo privrede neće stati, a poznato je da je NIS punio petinu srpskog budžeta“.
Posao važan i Srbiji i Rusiji
Na osnovu detalja ugovora, čini se da se Srbija osigurala u slučaju neispunjavanja ugovornih obveza. Taj detalj je i bio predmet kritika srbijanske javnosti, jer se kaže da Srbija ima samo političke, a ne i financijske garancije. Međutim, Jelica Putniković ukazuje na činjenicu da je samo NIS posao od skoro milijardu eura i da je on podjednako bitan i srpskoj i ruskoj strani: „Kažem, ako se to ostvari, jer uvek naravno postoji mogućnost da i pored bilo kakvih garancija posao propadne. Svedoci smo da je za autoput Horgoš - Požega bio napravljen ugovor, a da je Deutsche Banka odustala od davanja finansijske garancije inostranim kompanijama. Znači, ne možemo da govorimo samo o sumnji zato što su to ruske kompanije, pitanje je šta će biti sa svetskom ekonomskom krizom“.
Problemi ipak time ne prestaju, jer će sporovi oko energetskog aranžmana i u narednoj godini biti generator političke krize. Pojedine članice vladajuće koalicije, poput G17 Plus, najavljuju i moguće napuštanje vlade. To će uz neminovni udar svjetske krize na Srbiju dodatno ugroziti nivo investicija u zemlji.