Stara i nova realnost s koronom u Južnoj Koreji
25. srpnja 2020U Južnoj Koreji već odavno vlada normalnost u pravom smislu te riječi. Stanovnici Seula, metropole s desetak milijuna stanovnika, opet svakog jutra odlaze na posao, promet je opet zakrčen, a restorani su puni. Sve kao i nekad.
No pitanje početka redovite školske nastave uvijek iznova izaziva probleme. Kad je ovog tjedna kod jedne djelatnice kantine srednje škole Cheongdam u otmjenoj četvrti Seula Gangnam utvrđeno da je pozitivna na koronu, uz veliku dreku javnosti je škola odmah morala zatvoriti svoja vrata. Od onda se nastava opet odvija samo preko interneta, a dvjestotinjak učenika i nastavnika je upućeno na testiranje na virus.
Kad je riječ o borbi protiv pandemije, Južna Koreja je i inače bila uzor mnogima. Doduše u toj državi se virus pojavio veoma rano već i zbog geografske blizine i žive trgovinske razmjene s Kinom. Ali unatoč više velikih žarišta zaraze - između ostalih jedna crkvena zajednica i kasnije jedan noćni klub - ta je država uspijevala obuzdati virus i bez opće zabrane kretanja. Vjeruje se kako je to bilo moguće izuzetno agresivnom potragom za mogućim zaraženima uz pomoć tehničkog nadzora, ali ostaje činjenica kako je u toj zemlji s preko 50 milijuna stanovnika sad još jedva pedesetak zaraženih dnevno. Ukupno tamošnje službe evidentiraju oko 14.000 zaraženih i oko 300 smrtnih slučajeva.
Iza sedam brda i sedam dola, zemlja gdje đaci žele u školu
Kao i u mnogim drugim državama, tako su i u Južnoj Koreji već na početku pandemije zatvorene škole - ali jedva da je u kojoj drugoj zemlji bilo toliko buke zbog te mjere. Teško je reći samo jedan razlog: je li to zbog tradicije i nauka Konfucija ili je to zato što nema tome dugo da se u Koreji i umiralo od gladi nakon rata koji je harao tim poluotokom u pedesetima prošlog stoljeća. Ali kao u jedva kojoj drugoj zemlji svijeta je tamo najviša zadaća da mladim naraštajima mora biti bolje nego što je bilo starima - i osnovni put do tog blagostanja su obrazovanje i učenje. S poznatim rezultatom: u usporednim testovima školaraca PISA su južnokorejanski đaci redovito u samom vrhu.
Nakon što su nevoljko zatvorili škole, vladao je golemi pritisak da se one opet otvore - ali je zbog zaraze otvaranje škola bilo odgođeno čak pet puta. I to postepeno otvaranje su onda mnogi kopirali od Korejaca: tamo je prvo počela nastava za učenike posljednjih razreda viših škola koji su u klupe već sjeli 20. lipnja. Početkom lipnja su došli i učenici osnovnih i srednjih škola, ali je stotine škola opet bilo zatvoreno nakon što se zaraza još jednom počela širiti Seulom.
Školska svakodnevnica zato slijedi stroga pravila kojih se svi pridržavaju: već pred školskom zgradom se svakom učeniku mjeri temperatura, a čitavo vrijeme nastave u načelu vlada obveza nošenje maske. Naravno da je obvezno i držati odstojanje: u školskim klupama predviđenima za dva učenika smije sjediti samo jedan.
Pogled u našu budućnost
Na sveučilištima je drugačije i tamo je sve gotovo "normalno". Samo u prvoj polovici ljetnog semestra se nastava odvijala uglavnom preko interneta - opet uz mnogo buke i žalbe. Jer kako se na taj način mogu držati ispiti gdje neće biti varanja i prepisivanja? Jesu li takva predavanja preko računala isto tako vrijedna kao i "prava"? I konačno: zašto bi onda studenti plaćali punu školarinu kad nisu dobili što su i platili?
Doista, kod ovog posljednjeg pitanja je ovog tjedna i ugledno sveučilište Konuk u Seulu za zimski semestar smanjilo studentsku pristojbu za 8,3%. Ipak, to je riječ o oko 280 eura, a očekuje se i da taj primjer slijede i druga sveučilišta.
Obzirom da je Južna Koreja u borbi protiv virusa prije počela pa onda i odmakla za nekoliko tjedana pred Europom, ono što se događa u toj zemlji nam daje dragocjenu informaciju što i nas čeka. A tu nisu sve vijesti dobre: dok se ovdje još naveliko vodi rasprava u kojoj mjeri - i je li uopće djeca šire zarazu, veliko istraživanje 6.000 kućanstava u Južnoj Koreji pokazuje - itekako. Doduše kod posve malenih je opasnost jedva upola tako velika, zašto - to je teško reći. Možda zato jer i inače udišu manje zraka nego odrasli, a i njihova oboljenja su natprosječno netipična - dakle osjećaju tek slabe, ponekad čak i gotovo nikakve simptome. Ali već su djeca od desetak godina podjednako velika opasnost od zaraze kao i odrasli - ako ne čak i veća. Zaključak može biti samo jedan: upravo će škole biti moguća žarišta zaraze i zato se nastava smije održavati samo uz stroga pravila.
Slijedećeg semestra Južna Koreja stoji pred velikim izazovom: kako organizirati Suneung - nešto kao naša matura koja je od presudne važnosti za upis na fakultet. Taj ispit je već pomaknut s 19. studenoga na 3. prosinac, ali i nastavnici i učenici i njihovi roditelji se žale kako će ovaj naraštaj imati golemi nedostatak prema drugima. Jedna Belgija je ove godine jednostavno "poklonila" svojim maturantima i taj završni ispit - ali tako nešto je za Južnu Koreju upravo nezamislivo.