Strah od nasilja na irsko-britanskoj granici
19. siječnja 2019
Patrick Gallager voli red, na miru razvrstava neke dokumente. Kratko ošišana kosa sa strane, hipsterske naočale. Sjedi za stolom u sobi iza male prodavaonice u Londonderryju, u Sjevernoj Irskoj, nedaleko od irske granice - i smiješi se. Na zidu iza stola, ponosno pokazuje izuzetno velike slike svojih uzora: ideolozi i borci za irsku republiku. 26-godišnji Gallager je glasnogovornik radikalne skupine koja se zove „Saoradh", što na irskom znači: sloboda.
Zato ne iznenađuje da se u kutu Gallagerovog ureda nalazi žuto-zelena zastava, s plugom, mačem i konstelacijom od sedam zvijezda. To je simbol Irske republikanske vojske (IRA), ilegalne paravojne organizacije koja se borila protiv britanske vojske u sukobu u Sjevernoj Irskoj. Mir je 10. travnja 1998. donio takozvani Sporazum na Veliki Petak, a do tada je tijekom skoro 30 godina sukoba život izgubilo 3.500 ljudi.
Britanska policija - provokacija
Britanski policajci i vojnici su za tu skupinu provokacija, mrze ih. Ali, uskoro bi ih moglo biti više u Londonderryju, jer bi nakon izlaska Velike Britanije iz EU-a osiguravali vanjske granice Velike Britanije. Za Gallagera je to objava rata svim radikalnim republikancima. „Ako ponovo bude granica mogu samo polaziti od toga da će biti napada."
Ponovo lete Molotovljevi kokteli
Prije trideset sedam godina, na „Krvavu nedjelju", tijekom mirnog prosvjeda za neovisnost, britanski vojnici su u Londonderryju pucali na 28 civila - od kojih su neki poginuli. U vrijeme toga rata Londonderry je bio centar nasilja između ilegalnih irskih boraca i britanske vojske. To bi mogao ponovo postati, jer u slučaju Brexita policija Sjeverne Irske je već zatražila nekoliko stotina policajaca da čuvaju granicu.
Čak i 20 godina od mirovnog sporazuma u ovom gradu ima puno simpatija prema Irskoj republikanskoj vojsci. U proljeće i ljeto prošle godine u Londonderryju su se dogodili neredi između britanskih jedinica i radikala okupljenih oko Saoradha: letjeli su Molotovljevi kokteli, paljeni su automobili, bilo je i uhićenja.
Mervin Johnson je nasilje, o kojem govori Gallager, osjetio na vlastitoj koži prije više od 40 godina. Živi na jednom od preko 200 graničnih prijelaza. Većina ih vodi preko livada, kroz šume ili mala sela - kao što je Pettigo. Jedna strana je u Irskoj, a druga u Sjevernoj Irskoj. Johnsonova garaža je na irskoj strani, odmah pored malog mosta, koji je još u ono vrijeme povezivao dvije polovice sela - i time bio na dohvat Molotovljevih koktela IRA-e. „Sve trgovine ovdje su bombardirane, uključujući i moju radionicu. Na sreću, uspijevali smo ugasiti vatru na vrijeme. A kada je došao mir bilo je fantastično."
Apsurdne linije
Ponovna uspostava granice bila bi katastrofa za selo. Ljudi se na jednoj strani rađaju, na drugoj strani pokapaju mrtve, u Irskoj odlaze na poštu, u Sjevernoj Irskoj popravljaju auto, kod Mervina Johnsona.
Koliko je bizarna situacija za naselja na granici vidi se nešto dalje na benzinskoj crpki Terryja Hughesa. Benzin i dizel su u Irskoj, a biogorivo u Sjevernoj Irskoj, a to znači na Britanskom teritoriju, zbog poreznih odredaba.
„Svakodnevno prelazim granicu 30 do 40 puta, svaki put kad idem po pivo ili ugalj ili kad idem na posao", kaže on. Ako ovo poslije Brexita bude „tvrda granica", i ako bude postavljena ograda, on bi se definitivno morao odreći dijela svojih poslova, kaže Hughes.
"IRA je spremna na puno toga"
Hughes je vrlo zabrinut zbog nove situacije, i to ne samo iz ekonomskih razloga: „Kao dijete sam odrastao sa strojnicama u svakodnevnom životu i ne želim da se to dogodi i mojoj djeci. Za 20 godina mira nikada nisam vidio svoju zemlju tako polariziranu kao sada. Samo još čekamo na iskru i eksploziju."
Iako se nada da će politika u Londonu to spriječiti: eksplozija bi se mogla dogoditi brzo nakon dolaska britanskih graničnih jedinica. Barem tako misli Patrick Gallager. On ne želi pozivati na nasilje, ali „ako se ljudi odupru nazočnosti Britanaca, ne mogu biti protiv toga, ne mogu im uskratiti pravo na nasilje. Posebno je IRA aktivna u ilegali. Još uvijek postoji u našim zajednicama i kako čujem, ona je spremna na puno toga."