Sumnjičenje za ubojstvo umjesto saučešća

Petnaest policajaca upalo je u kuću Semiye Simsek, neposredno nakon što je njezin otac Enver Simsek 9. rujna 2000. ubijen na svom cvjećarskom štandu u Nürnbergu. Njezinu majku su pitali kako može mirno sjediti i piti kavu nakon što je ubila svoga muža, priča Semiya koja danas sa svojim suprugom živi u Turskoj.

"Policija, tvoj prijatelj i pomagač" – kaže se u Njemačkoj. To tako nisu doživjeli ljudi poput članova obitelji Simsek ili Kubasik, koji ne potječu iz Njemačke i kojima su živote uništila neonacistička ubojstva njihovih očeva, braće i supružnika.

Nisu smjeli biti žrtve

"Jedanaest godina nismo smjeli biti žrtve", izjavila je Semiya Simsek pred kancelarkom Angelom Merkel na službenoj komemoraciji upriličenoj u Berlinu prije godinu dana, na kojoj je bilo nazočno 1.200 osoba. Njezin otac bio je prva žrtva u seriji ubojstava koja su počinili neonacisti okupljeni u tzv. "Nacionalsocijalističko podzemlje", organizaciju o kojoj se počelo govoriti tek krajem 2011. godine. Okolnosti su se promijenile tek nakon smrti dvojice neonacista, pronađenog oružja i video-snimaka koji svjedoče o njihovim aktivnostima.

Policija je do tada za ubojstvo Envera Sismeka sumnjičila njegovu suprugu i braću, a ubijenoga okarakterizirala kao preprodavača droge. Ni u jednom trenutku se nije istraživala mogućnost da je ubojstvo imalo desno ekstremnu pozadinu. I ubojstva su se nastavila.

Jednostrana istraga, osumnjičene obitelji

Čak i poslije ubojstava još osmorice građana stranog podrijetla u Nürnbergu, Hamburgu, Münchenu, Rostocku, Dortmundu i Kasselu, koja su izvršena istim oružjem kao i u slučaju Envera Simseka, policija je tvrdila da je riječ o žrtvama koje su imale kontakte s kriminalnim krugovima. Mediji su pisali o "turskoj mafiji". Obitelji ubijenih našle su se među osumnjičenima, kaže za DW odvjetnik Sebastian Scharmer koji zastupa Gamze Kubasik.

Njezin otac Mehmet Kubasik ubijen je 4. travnja 2006. u svom kiosku u Dortmundu. Neposredno nakon ubojstva policija je pretražila stan njegove obitelji u potrazi za drogom, dodaje Scharmer koji kompletan slučaj naziva šokantnim jer istražni organi nisu uopće uzeli u obzir mogućnost da je riječ o činu neonacista. Za njega je istraga bila jednostrana i on ju smatra dokazom "strukturnog rasizma".

Kancelarka Merkel na komemoraciji žrtvama je seriju neonacističkih ubojstava nazvala "sramotom za Njemačku", a obiteljima je uputila ispriku. Članovi obitelji su od susreta s njemačkim predsjednikom Joachimom Gauckom očekivali, kako je rekao odvjetnik Scharmer, "više od toplih riječi". Bilo je vrlo važno da Gauck jasno ukaže na pogreške, definira probleme i ustraje na konzekvencijama, kaže Scharmer i dodaje: "U protivnom se takve stvari uvijek iznova mogu događati."

Izgubljeno povjerenje

Susretu s njemačkim predsjednikom bila je nazočna i Barbara John, ombudsman njemačke vlade, zadužena za kontakt sa članovima obitelji ubijenih. Njoj se obratilo više od 70 osoba. Ona im pokušava pomoći na nebirokratski način. Mnoge obitelji su zapale u financijske poteškoće jer je ubijeni često bio jedini koji je zarađivao. Djeca su morala prekinuti školovanje, obitelji više nisu mogle plaćati stanarinu. Osim toga, cijelo su vrijeme bili isključeni iz društva, jer ih se godinama sumnjičilo za ubojstva njihovih najbližih.

Članovi obitelji su sve do ubojstva imali povjerenja u njemačku pravnu državu. No, to se pogotovo promijenilo kada je na vidjelo izašlo koliko je površno i krivo vođena istraga te da su određeni dokumenti namjerno uništeni, a informacije nisu proslijeđivane na prava mjesta.

Predsjednik Gauck je obećao da će ubojstva biti rasvijetljena, a počinitelji kažnjeni. "Želim pomoći da vaša patnja u društvu bude prepoznata i ozbiljno shvaćena. Da se utvrde sve greške i propusti i da iz svega toga nešto naučimo", obećao je njemački predsjednik.