Svakodnevni rasizam u Njemačkoj

Mladi par želi da židovski život u Njemačkoj bude vidljiv. I zato su se svjesno odlučili da i na ulici nose kipu (kapicu koju nose Židovi). I već sama ta odluka je imala konkretne posljedice za njih: „Otišli smo u jedan veliki dućan u kvartu Neustadt u Halleu", pričaju oni, „i onda su neki ljudi počeli glasno uzvikivati: Židovi! Židovi! I derali su se za nama." Takve stvari doživljavaju često. Nekad se netko dere za njima na ulici, nekad im netko ogrebe auto. A nekad im se prijeti. Zamolili su nas stoga da ne objavljujemo njihova imena.

Nakon napada na sinagogu u Halleu u listopadu 2019., oni su odlučili da više ne ignoriraju te stvari i da policiji prijave antisemitske napade.

Kritike na račun policije

Prvog rujna ove godine opet su doživjeli uvrede. Na putu prema njihovom automobilu ih je napao verbalno – antisemitski. Otišli su do policije. „Iskaz smo dali u hodniku, cijelo vrijeme je pored nas sjedio jedan nama posve nepoznat čovjek." Imaju osjećaj da ih policija ne shvaća ozbiljno. Ali ne samo to: imaju dojam da ih policijski službenici tretiraju na neprimjeren način.

„Na početku nam je policijski službenik kao prvo rekao, da izjava „To će imati svoje posljedice, Židove!” nije vrijeđanje, zato što nije bio ugrožen naš život. Tu sam već počeo drhtati, zato što sam primijetio da mi policajac uopće ne želi pomoći. I da radi ustvari sve kako bi se cijelu tu stvar zaboravilo.”

Policija ne želi komentirati te prigovore. Zato što se trenutno jedan istražni odbor parlamenta savezne zemlje Saska-Anhalt bavi radom policije u Halleu. Nakon napada na sinagogu mnogi pogođeni građani su se naime požalili da su ih policajci tretirali kao „neku vrstu smetnje”.

I Laura redovito doživljava u Halleu uvrede i svakodnevni rasizam. Ona ima 26 godina i studirala je pedagogiju u Halleu. Žali se da se ljudi u tom gradu sve više navikavaju na takve incidente.

Tko je žrtva, a tko počinitelj?

Laura se ne želi priviknuti na tu novu «normalnost». U listopadu 2019., samo nekoliko dana nakon napada na sinagogu, novi incident u jednom tramvaju. Jedan muškarac je na najprimitivniji način rasistički izvrijeđao tri crnca. I onda im je on pokazao „Hitlerov pozdrav”. Situacija je eskalirala. Laura i još jedna žena su priskočile u pomoć žrtvi. Došlo je do naguravanja. One su lakše ozlijeđene i podnijele su prijavu.

Državno odvjetništvo Halle je međutim obustavilo postupak. Tek nakon što je njezina odvjetnica izvršila pritisak, održano je ipak ročište. „Bilo je zastrašujuće da se pred sudom pričalo najviše o tome kako smo se nas dvije ponašale, a manje o tome kako se ponašao optuženik. Relativno brzo sam stekla dojam da se radi o zamjeni uloga između počinitelja i žrtve, da su nam pokušali podmetnuti da motiv našeg djelovanja nije bila civilna hrabrost nego da smo djelovale proizvoljno."

Oslobađajuća presuda

Optuženik je oslobođen svih točaka optužnice. U presudi stoji: „U korist optuženika, Sud mora poći od toga da se optuženik samo branio od dvije žene, odnosno da je djelovao u samoobrani."

Presuda je teško pogodila Lauru. „Na koncu konca sam napravila upravo ono što bi se u jednoj takvoj situaciji zahtijevalo od svakog demokrata, znači deeskalirati i pomoć, i onda vam pošalju signal da to zapravo uopće niste ni trebali napraviti.”

Državno odvjetništvo u Halleu se već godinama kritizira da je „slijepo” na desno oko. Heike Geyer, voditeljica te pravosudne ustanove, na upit DW-a odbacuje te tvrdnje. Državno odvjetništvo se u svom radu ravna samo po zakonima i pravu, kaže ona.

Pobjegao od nasilja u Siriji…

Pred sudom će se uskoro raspravljati i o Ahmadovom slučaju. On ima 21 godinu i iz Sirije je pobjegao u Njemačku. Od 2015. živi u Halleu. Ahmad ustvari nije njegovo pravo ime, koristimo pseudonim - kako bi ga zaštitili.

Prvog svibnja ove godine Ahmad se u noćnim satima tramvajem vozio prema Halle-Neustadt. Kada je htio presjesti na jednoj stanici, tri mlada muškarca su napali Ahmada i njegovog prijatelja. Napadači su ih rasistički vrijeđali, udarali i oni su pali. Napadači su Ahmada udarali u glavu dok je ležao na tlu, sve dok nije izgubio svijest. Preživio je ipak, uz puno sreće. Njemačko pravosuđe je podiglo optužnicu zbog pokušaja ubojstva.

Rasističke uvrede su od samog početka njegovog života u Halleu dio Ahmadove svakodnevice. „Čuo sam kako ljudi na ulici pričaju o meni, nije to bilo lijepo. Ne događa se to baš svaki dan, ali stalno”, priča ovaj 21-godišnjak. I to, kako kaže, i očekuje – čim napusti svoj dom.

Kada je prije pet godina stigao u Halle, on si je zamišljao kako će izgledati život u Njemačkoj, u toj njemu stranoj zemlji. Mislio je da je to možda grad u kojem će osnovati obitelj i ostariti. Danas više ne misli tako: „Jednom mom prijatelju su rekli: Žao mi je da Vi živite u Halleu! Da mi je to netko rekao prije napada, ja bih odgovorio: Može biti! Ali nakon napada moj bi odgovor glasio: I meni!”