Sve više rasizma u Njemačkoj?

Njemačka 2015./2016. Kroz prozore domova za izbjeglice se ubacuju zapaljive tvari. Kanistar s benzinom gori u hodniku. Na ulici stanovnici plješću s odobravanjem ili jednostavno ne obraćaju pažnju. Oni koji pomažu izbjeglicama dobivaju prijetnje smrću. Jedan od njih je i Daniel Molitor koji je angažiran u izbjegličkom centru u Dresdenu. "Već sam dobio dvije prijetnje. Da me treba objesiti na drvo", priča.

Napadi postaju sve neobuzdaniji i učestaliji, i to ne samo u istočnoj Njemačkoj već i u Bavarskoj, Baden-Württembergu i Sjevernom Porajnju i Vestfaliji. Statistike Saveznog ureda za kriminalistiku bilježe drastičan razvoj događaja. 2011. je zabilježeno 18 napada na domove za izbjeglice i tražitelje azila - u 2015. je bilo 900 napada. Samo u malom broju slučajeva su počinitelji otkriveni.

Operativni centar u saveznoj pokrajini Saskoj je nadležan za kaznena djela motivirana ekstremizmom. Najveći izazov za istražne organe je promijenjeni profil počinitelja, kaže šef ovog Centra Bernd Merbitz. "Već odavno nema klasičnih desničara u pilotskim jaknama i vojnim čizmama." Sve češće počinitelji nisu poznati policiji, odnosno radi se o nekažnjavanim građanima. Počinitelji su najčešće muškarci između 18 i 35 godina starosti, napominje Merbitz.

Napadi u ime naroda

Svijest o nepravdi je u dijelu stanovništva očigledno niska, što pokazuju izjave građana koji su se našli u blizini mjesta zločina. Kada je prije godinu dana izvršen napad na izbjeglički centar u Tröglitzu, jedan je stanovnik tog mjesta izjavio kako je to loše, ali da napadi pokazuju neraspoloženje stanovništva, jer, kako je rekao, "ovo s izbjeglicama je baš uzelo maha". Nitko se zbog izbjeglica više ne osjeća sigurnim, napomenuo je taj građanin.

Anetta Kahane iz zaklade Amadeu-Antonio koja pomaže izbjeglicama užasnuta je ovakvim izjavama. "Kada se počine ovakva nasilna djela prema samo jednoj određenoj skupini, u ovom slučaju prema izbjeglicama, onda to izaziva nasilni rasizam i u ostatku stanovništva."

I Frank Zobel poznaje ovakvo postupno povećanje podrške rasizmu u jednom dijelu stanovništva, koji dodatno potiču i huškački političari. Zobel radi u mobilnom savjetovalištu za pomoć žrtvama desničara i rasista „Ezra“ u blizini Erfurta. "Ovakvo rasističko raspoloženje u društvu i politici podupire ono što rade počinitelji." Ovaj aktivist objašnjava da se onda počinitelji osjećaju legitimiranima da u ime stanovništva vrše napade. Sudski spisi pokazuju da optuženici zaista tako misle, mada njihovi odvjetnici često tvrde da su bili pod utjecajem alkohola.

No kao i mnogi drugi predstavnici nevladinih organizacija, i Anetta Kahane potvrđuje da u mjestima napada ima i ona "druga strana", dakle ljudi koji pomažu u integraciji izbjeglica. Ali oni se sve češće moraju opravdavati zbog svoje borbe protiv napada i neprijateljstava. "Do sada se premalo pažnje posvećivalo činjenici da sukob dijeli gradove i da i u samim obiteljima dolazi do velikih sukoba“, kaže Kahane i ne nada pozitivnoj promjeni raspoloženja. "To se ne može sada brzo ugušiti i okončati, jer Njemačka ima značajan potencijal za čisti rasizam." Ona smatra da će proces promjene tog stanja još potrajati.

Tužna povijesti napada

U prilog ovim procjenama govore i napadi na domove za izbjeglice koji se događaju već 25 godina. Prvi su se dogodili početkom 1990-ih. 1991. su u napadu u Sjevernom Porajnju i Vestfaliji dvije djevojčice, stare šest i osam godina, pretrpjele teške opekline. U Lübecku je 1996. desetoro ljudi stradalo u požaru u jednom izbjegličkom centru. Za taj zločin nitko do sada nije odgovarao.

U požaru u Ludwigshafenu su djeca pretrpjela teške opekline jer nisu pravovremeno izvučena na sigurno. Narednih godina je porastao broj podmetnutih požara. Policija, državna odvjetništva, organizacije Pro Asyl i Amedeu-Antonio na stotinama stranica bilježe desničarske napade na objekte za smještaj izbjeglica.

A od kada dolazi sve više izbjeglica, sve su učestaliji i napadi. Ne napadaju se samo prazne zgrade u kojima se planira otvoriti neki prihvatni centar, već se napadaju i objekti u koje su već smješteni ljudi.

Tako je bilo i prošle godine u Salzhemmendorfu. Potpuno neočekivano, kako kaže gradonačelnik ovog malog mjesta u Donjoj Saskoj. Tamo do tada nije bilo desne scene, dapače, čak je bilo mnogo onih koji su pomagali izbjeglicama. A onda je izvršen napad na naseljeni izbjeglički dom. Samo puki slučaj je spriječio da molotovljev koktel ubačen u dječju sobu nikoga nije ozlijedio. Počinitelji su danas (17.3.) osuđeni na osam i sedam godina zatvora.

Posljedica takvih napada je strah kod izbjeglica. Frank Zobel kaže: „Mnogi se više ne usuđuju napustiti smještaj. Njihovo je kretanje potpuno ograničeno.“ On ističe da se u takvim uvjetima ne može ni razmišljati o integraciji izbjeglica u njemačko društvo.