Theresa May - najgora premijerka svih vremena?

Politički nekrolozi koji prate kraj mandata Therese May su izrazito oštri. Je li ona bila najgora britanska premijerka od kraja osamnaestog stoljeća kada Lord North nije uspio spriječiti neovisnost američkih kolonija? Ili od 30-ih godina 20. stoljeća kada je Neville Chamberlain vodio neuspjelu politiku popuštanja Hitleru? Presuda povjesničara još nije pala, ali kritičari Therese May vjeruju da je njezina vladavina oborila rekord po neuspjehu.

Na početku je postojala nada

Na Kongresu 2002. godine u Bournemouthu Theresa May je kao glavna tajnica Konzervativne stranke šokirala stranačke kolege svojim govorom. "Znate kako nas neki ljudi zovu? Stranka groznih!", rekla je ona tom prilikom. To se dešavalo nakon izbornog poraza laburista pod vodstvom Tonyja Blaira i shvaćeno je kao osvježavajuća gesta iskrenosti. Od tada je Theresa May smatrana reformatoricom koja bi s torijevaca mogla skinuti imidž grozne tvrdoglavosti, ali i imidž stranke koja je usredotočena na još veće bogaćenje bogatih i očuvanje moći britanske gornje klase.

Kada je postala premijerka 2016. godine, nakon referenduma o Brexitu i nakon što su pretendenti na tron Boris Johnson i Michael Gove zbog izdaje prokockali svoju šansu, Theresa May se činila jedinom odraslom osobom među nepredvidivim adolescentima.

I svojim govorom nakon preuzimanja funkcije, ona je pobudila nadu da je prava osoba na mjestu premijerke. Navela je niz "gorućih nepravdi", kao što je činjenica da siromašni u prosjeku umiru devet godina prije, da pravosuđe lošije tretira crnce od bijelaca, da radnička klasa ima manje mogućnosti za kvalitetno obrazovanje i da žene zarađuju manje od muškaraca. Ali ona je htjela Britaniju učiniti zemljom koja će raditi za dobrobit svih. U to vrijeme se činilo kao da se pravi socijalni reformator uselio u Downing Street.

To je Brexit, glupane!

Ono što je Theresa May potpuno podcijenila bila je razorna moć Brexita. Da bi održala svoju bazu moći u stranci, ona se vrlo brzo povinovala zahtjevima antieuropskih tvrdolinijaša iz stranke. U siiječnju 2017., čak i prije nego što su počeli pregovori s EU-om, Theresa May je povlačila crvene linije, čime je odmah stvorila problem oko irske granice. To je spriječilo postizanje rješenja s kojim se svi slažu i onemogućilo manje bolno odvajanje od Europe. Određeni broj ministara, koji nisu imali pojma ili koji su se ponašali nediplomatski glede Brexita, su dvogodišnje pregovore učinili nepodnošljivom probom za živce.

May je, međutim, sve dublje i dublje kopala rupu, politički se odvojivši od svog ranog koncepta fiksiranja na "čisti" Brexit i žestoki rez prema EU.Nepopustljivo je inzistirala na crvenim linijama, što je prije svega odražavalo mišljenje zagovarača tvrdog Brexita u stranci. Što su pregovori sa Bruxellesom bivali teži, to se May sve više ukopavala na svojim pozicijama.

Pritome je premijerka, kako se čini, zaboravila da je to samo mišljenje manjine u zemlji i parlamentu. Gotovo dvije godine, May propušta postići kompromis s laburističkom oporbom ili škotskim SNP-om. Tražiti ga je ionako počela tek ovog proljeća, kada je bilo prekasno.

Nesretni kraj je dobro poznat. U razdoblju između siječnja i ožujka, Donji dom parlamenta je tri puta odbacio njen sporazum o izlasku iz EU-a, nastao u pregovorima s Bruxellesom. Konzervativci i pobornici tvrdog Brexita su bili protiv zbog kompromisa koji se odnosio na granicu s Irskom. Laburistička oporba također nije htjela podržati "loš torijevski Brexit". Niti jedan premijer prije Therese May nije doživio takav poraz. Pa ipak, May je čak pristupila četvrtom pokušaju provlačenja sporazuma kroz Parlament, da bi na kraju uvidjela da je situacija beznadna. Preostalo joj je samo podnošenje ostavke.

Tri godine zastoja

Theresa May nije samo propustila odraditi Brexit kao što je obećala bezbroj puta. Usredotočenje na ovaj politički cilj dovelo je do potpune paralize u pogledu vođenja ostatka politike. Od porasta ubojstava napadima nožem, preko bankrotiranja velikih poslovnih kompanija do katastrofalnog požara koji je zahvatio toranj Grenfell - Theresa May nije pronašla politički ili zakonski odgovor ni na jednu od mnogih kriza. Dramatični nedostatak stambenog prostora, neuspjela reforma socijalne skrbi ili povećanje stope samoubojstava među mladima punili su naslovnice dok je politički odgovor na to izostajao.

Zastoj u zakonodavstvu postao je toliko dramatičan da su razmatranja za otvaranje nove parlamentarne godine u ožujku propala zato što u planu jednostavno nije bilo dovoljno zakonskih projekata. Cilj je bio ponovo staviti na dnevni red neuspjeli sporazum oko Brexita, s tim što je kraljica trebala održati govor povodom otvaranja novog parlamentarnog mandata. Ali nije bilo zakona koje je mogla najaviti.

Theresa May je na kraju morala priznati da nije uspjela. Čitajući komentare dan nakon najave ostavke, navodno su joj pošle suze na lice. Čini se da je najbolja ocjena njenog rada da se "jako trudila". Niti jedna hrabra reforma socijalnog sustava, niti jedna zakonodavna inicijativa koja se odnosi na budućnost ne nosi njezin pečat. Čak i Brexit prepušta svom nasljedniku. Njen nasljednik ili nasljednica, ako žele biti uspješni u iznalaženju sporazuma za Brexit, morat će "pronaći konsenzus u parlamentu, što ja nisam mogla", rekla je May u svom oproštajnom govoru u londonskom sjedištu vlade u Downing Streetu. I dodala: "Takav konsenzus se može postići samo ako su sve strane spremne na kompromis." Bila je to packa, posebno namijenjena vlastitim torijevcima, koja zvuči kao fatalna ironija na vlastiti račun.

Gužva pred golom: potraga za nasljednikom

Prije službenog otvaranja utrke za nasljednika ili nasljednicu šefa torijevaca, ova stranka je navela trinaest kandidata za mjesto premijera. Došlo je do gužve kao pri osvajanju Mont Everesta. Ili kandidati nemaju osjećaj za neophodne političke vještine koje iziskuje premijerska funkcija ili pate od sindroma viška vrijednosti - u svakom slučaju dosta je kandidata iz tzv. „drugog reda".

Boris Johnson se trenutno smatra najperspektivnijim kandidatom, usprkos njegovim pehovima, nezgodama i neuspjesima na mjestu bivšeg ministra vanjskih poslova. Mnogi stranački prijatelji se međutim oslanjaju se na njegove retoričke sposobnosti. Pored toga, Johnson je jedini koji, kako se smatra, može pobijediti oporbenog čelnika Jeremya Corbyna kao i populističkog Nigela Faragea iz stranke Brexita.

Kandidati se znaju, a zna se i da je 31. listopad fiksni datum Brexita, sa ili bez sporazuma. S jedne strane to izglede da će doći do tvrdog Brexita čini većima. S druge strane, Boris Johnson nikada nije imao problem kada se radilo o promijeni mišljenja.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android