To je hvala za pomoć Nijemcima?

Susjed i brat su bili prvi koji su ga upozorili da mu je život sad doista u opasnosti. To je bilo prije tjedan dana, uvečer u Kundusu: "Preko ulice su došli naoružani ljudi i pitali susjeda, gdje je onaj špijun koji je radio za strance. Moj susjed im je rekao kako ništa ne zna. Iste večeri sam spakovao svoje stvari", priča Kiamudin.

Čisti strah ga je otjerao u Kabul gdje ga nitko ne poznaje i gdje se osjeća nešto sigurnije nego u Kundusu. Kiamudin je bio prevoditelj Bundeswehra. Prvo prijeteće pismo je dobio još prošlog ožujka. U Kundusu je stalno mijenjao mjesto boravišta, kako mu je savjetovala i policija. U listopadu je saznao kako će moći napustiti Afganistan i otići u Njemačku. Ali od onda se nije dogodilo mnogo. "Još uvijek čekam da mi uopće dozvole zatražiti vizu. Nadam se da će se to skoro dogoditi", objašnjava Kiamudin.

Ujak se ne usuđuje na posao

I Aliulah svakog dana strahuje sve više, i on je radio za Nijemce. Primio je prijeteće pozive, a zaprijetili su koncem godine i njegovom ujaku, pokrajinskom službeniku. Ta prijetnja je bila tako jasna i nedvosmislena da se ujak više ne usuđuje otići na posao. I Aliulah se još jedva usuđuje u Kundusu izaći na ulicu: "Uglavnom ostajem kod kuće, a ako i izađem, prekrivam lice da me ne ubiju."

Kao na primjer Javada, prijatelja Aliulaha i Kiamudina. I on je bio prevoditelj njemačke misije u Afganistanu, ali sve ukazuje kako su se njega talibani uspjeli dočepati: on je nađen ubijen koncem studenog prošle godine.

Zašto, usprkos svega, toliko traje pomoći tim Afganistancima i da im se dopusti dolazak u Njemačku? Ole Schröder, nadležni državni tajnik u njemačkom Ministarstvu unutrašnjih poslova, izbjegava dati konkretan odgovor: "Sad ne mogu slijediti tijek vašeg pitanja. Ako raspolažemo saznanjima o sasvim konkretnoj opasnosti i kad je ta osoba ugrožena, onda na terenu činimo sve da odvratimo tu opasnost i da mu pružimo zaštitu. To je naša obaveza za skrb tih ljudi i to naravno ispunjavamo. Ako je potrebno, nešto se može organizirati i za samo nekoliko sati."

Njemačka birokratska trakavica

U slučajevima Kiamudina i Aliulaha ne prolaze sati, nego mjeseci. Prvo su se obratili Bundeswehru, a preko vojske se slučajem bavi i Ministarstvo vanjskih i Ministarstvo unutrašnjih poslova koje je nadležno za pitanje vize. Tu je onda i Ministarstvo za migracije i izbjeglice koje onda pregovara s pojedinim njemačkim pokrajinama, gdje bi Afganistanci mogli biti primljeni. Kad je sve to sređeno, tek onda se tim osobama dopušta postaviti zahtjev za vizu.

U svoj toj birokratskoj zavrzlami onda ne čudi kako je do sada samo 22 od više od 200 bivših suradnika Bundeswehra uspjelo doći u Njemačku. Jer čitav taj postupak nema baš nikakve veze sa stvarnošću, smatra Viktor Pfaff. On je odvjetnik u Frankfurtu i već dugo se bavi slučajevima iz Afganistana.

"Njemačka vlada je zapravo već odavno rekla kako je svjesna problema i kako se mora pomoći ugroženim Afganistancima. Talibani ne rade razliku, tko je radio ovo, a tko je činio ono. Ako je netko tko se stavio na raspolaganje stranim jedinicama sad u opasnosti, onda ne možemo činiti razlike koliki je stupanj te opasnosti", smatra ovaj odvjetnik.

Kiamudin i Aliulah su trenutno stupnjevani kao "latentno ugroženi", usprkos prijetećim pismima, pozivima i do zuba naoružanim ljudima koji se raspituju kod susjeda. Obojica bi rado htjeli doći u Hamburg i jedina im je utjeha kako oni još nisu dospjeli u Njemačku, ali od prošlog tjedna su tu stigli barem - njihovi papiri.