Traži se utočište za Gadafija

New York Times (NYT) piše da SAD diskretno i oprezno "ispituje teren" kod vlasti pojedinih afričkih zemalja. Zanima ih bi li one eventualno bile spremne Moameru Gadafiju, nakon što bi on odstupio s vlasti, dati azil. To oćenito ne bi trebao biti lak posao, ali saveznike koji trenutno gospodare nebom nad Libijom muče još dva konkretna problema: prvi je da se Gadafi ustrajno protivi odlasku s vlasti, a drugi činjenica da libijskom vlastodršcu prijete procesi pred Međunarodnim kaznenim sudom u Haagu.

Gadafi bi se mogao naći pred sudom zbog napada njegovih trupa na civilno stanovništvo u vlastitoj zemlji, zločina počinjenih za vrijeme oružanih sukoba koji još traju, ali i zbog "grijeha" iz prošlosti. On bi mogao odgovarati za napad na avion PanAm-a 1988. godine, koji se dogodio u blizini škotskog Lockerbiea u kojemu je poginulo 270 ljudi.

Amerikanci naučili lekciju iz Iraka

SAD, piše NYT, stoga moga naći za Gadafija neku zemlju koja se nije obvezala na priznavanje Međunarodnog suda u Haagu i uvažavanje odluka toga suda. Gotovo polovica afričkih zemalja nije potpisala ili ratificirala tzv. Rimski statut koji predstavlja temelj funkcioniranja Međunarodnog kaznenog suda i na osnovu kojega je taj sud u Haagu uopće i formiran. SAD također spada u tu skupinu zemalja.

Gadafi njeguje dobre gospodarske odnose s Čadom, Malijem i Zimbabveom. I u drugim afričkim zemljama je bilo prosvjednih akcija podrške libijskom vlastodršcu. Prema pisanju NYT, u potrazi za "novom domovinom" Gadafija sudjeluje i Afrička unija. "Mi smo naučili neke lekcije iz Iraka, jedna od najvažnijih je da su Libijci sami odgovorni za smjenu režima, a ne mi", citira NYT jednog dužnosnika koji upućuje: "Ono što mi pokušavamo je organizirati neko miroljubivo rješenje, ako se za to pruži prilika".

NATO-u ponestaje modernog oružja?

Za to vrijeme se sukobi u Libiji nastavljaju. U subotu je organizacija Human Rights Watch objavila informaciju da Gadafijeve trupe u napadima na naseljena područja koriste u mnogim zemljama međunarodnom konvencijom zabranjene kazetne bombe. Vlada u Tripoliju je, međutim, demantirala ove navode. No, treba spomenuti da Libija nije potpisnica konvencije kojom se zabranjuje uporaba kazetnih bombi. Posebno teška situacija je u gradu Misrati - posljednjem uporištu pobunjenika na istoku zemlje. Jedan od stanovnika Misrate je u videoporuci preko interneta kazao da će se "situacija pogoršati ako se ubrzo ništa ne promijeni".

Europskim NATO članicama koje su uključene u vojnu akciju u Libiji, pak, sve više ponestaje odgovarajućeg streljiva, piše u svome online izdanju Washington Post, pozivajući se časnike unutar NATO-a. Navodi se da NATO više nema dovoljno modernih bombi kojima se mogu gađati ciljevi s velikom preciznošću.

Autorice: M. Martinović (dpa, afp)

Odg. ur.: D. Dragojević