Tvornica u Bjelorusiji koja je i Kinezima previše opasna

„Život" piše crnim slovima na žutim balonima koje petstotinjak građana nosi kroz središte Bresta (nekad Brest-Litovska). Život je ono za što se bore, dug i zdrav život bez raka i bolesti. Građani tog grada su uvjereni da im je takav život u opasnosti zbog pogona koji se gradi u blizini grada posve na zapadu Bjelorusije, praktično na granici sa Poljskom.

Tvornica I-Power će proizvoditi automobilske akumulatore. Usprkos pomodnom nazivu, tu nije riječ o litijevim ili nekim drugim najmodernijim spremnicima električne energije: to će biti najobičniji olovni akumulatori s kiselinom kakvi su se stavljali već u prve automobile koji se nisu više palili „kurblom", nego električnim starterom.

I ovaj pogon se gradi novcem iz Kine koji je dogovorio sam bjeloruski predsjednik Lukašenko. Predsjednik i državni mediji to slave kao „ulaganje u budućnost Bjelorusije" i „transfer tehnologije" koji će toj zemlji osigurati put u budućnost. Naravno, tako je i pitanje podrške lokalne uprave i potrebnih dozvola bila tek formalnost.

Nije prosvjed nego „hranjenje golubova"

Olovni akumulatori nisu samo prastara tehnologija, nego je jasno i da je pogon za njihovu proizvodnju golema opasnost za okoliš. Zato građani Bresta već mjesecima pokušavaju zaustaviti početak proizvodnje u toj tvornici, ali sve njihove dosadašnje akcije su bile uzaludne. Zapravo, to uopće nisu niti prosvjedi, objašnjava nam Julia Subik dok i ona drži svoj žuti balon. „Nadležne službe nisu dopustile našu akciju. Zato moramo biti kreativni: na primjer, to je grupno hranjenje golubova tu u središtu grada."

Ili ovakva „šetnja" s balonima, bez povika i u šutnji. Građani jedino još mogu šutjeti pred nadležnim službama koje očito ignoriraju njihova upozorenja. „Mi radimo ono što bi zapravo trebala činiti gradska uprava: brinuti se za zdravlje stanovništva", kaže nam aktivistica i poziva nas u svoju kuću.

A kuća je jedva tisuću metara od pogona za akumulatore, Julija ju je tek sagradila sa svojim suprugom. Sad oboje strahuju uopće tamo živjeti sa svoja dva sina. Pokazuje nam na stotine stranica vještačenja koje je skupila građanska inicijativa i koje jasno pokazuju kako uprava I-Power svjesno krije opasnosti takve tvornice.

300 puta više od najava tvornice

Među spisima su i službene procjene i studije, ali se one potpuno razlikuju od mišljenja neovisnih stručnjaka. I-Power dopušta mogućnost da bi u atmosferu i okoliš iz ovog pogona moglo dospjeti do tri kilograma olova, aktivisti raspolažu podacima o sličnim pogonima u Aziji i Europi gdje je izmjerena tri stotine puta veća vrijednost. Čak i u Kini, najvećem proizvođaču takvih staromodnih akumulatora je sve manje takvih tvornica od kako su i tamo uvedeni stroži propisi za očuvanje okoliša. Znači li to da sad grade tvornicu u Europi s tehnologijom koja je previše prljava za Kinu?

„Pogledajte oko sebe", poziva nas Julia Subik i pokazuje na livade i pašnjake oko tvornice. „Kad tu krave pasu travu, onda ćemo svo to olovo dobiti u njihovom mesu i mlijeku." Tek nekoliko stotina metara od tvornice akumulatora su čak dva pogona za proizvodnju hrane, jedno za proizvodnju mlijeka i jedno uzgajalište gljiva.

Aktivistica nam pokazuje i fotografije koji su kradomice snimljene na prostoru pogona koji se gradi: vide se metalne bačve visoke kao čovjek, već zahrđale i oštećene. Oni sumnjaju da se tamo ugrađuju stara oprema iz sličnih tvornica koje su morale biti zatvorene.

Najnovija tehnologija za Bjelorusiju

Uprava pogona I-Power odlučno odbacuje sve optužbe. Tamo će biti ugrađeni samo novi strojevi, a direktor Sergej Dubnovicki nas podsjeća kako se sve gradi uz nadzor državnih tijela za zaštitu okoliša. „Naravno da su takvi pogoni opasni za okoliš, sve to znamo. Ali uložili smo mnogo napora i veoma mnogo novca da iz ekološkog očišta ovaj pogon bude bezopasan koliko je to moguće."

Ne samo da su strojevi novi, nego će i tehnologija koja će se primjenjivati biti među najboljima na svijetu. To onda objašnjava i količinu olova kojeg se može naći oko sličnih tvornica, ali kod ove će to biti neusporedivo manje. Jer Bjelorusija ima najstrože propise o zaštiti okoliša, a ova tvornica će raspolagati i najboljim sustavima za čišćenje zraka i vode, sažima Serjeg Dubnovitcki.

Julia Subik i oko 38.000 drugih zabrinutih građana Bjelorusije ne vjeruje tim riječima. Poslali su i pismo predsjedniku Aleksandru Lukašenku, ali odgovor nije stigao. „Vjerojatno nikad neće niti doći", uzdiše Julia Stubik. I-Power je dio „inovativnih pogona" koji je dobio i državnu potporu. Jer od njega i država očekuje prihod u solidnoj valuti: oko sedamdeset posto akumulatora koji će se tamo proizvoditi će otići u izvoz, između ostalih i u Aziju i u samu Kinu odakle je i došao novac za taj pogon.

Lukašenko neće ljutiti Kineze

Jer predsjednik Bjelorusije se svim silama trudi ugoditi kineskim partnerima: čak i u okolici glavnog grada Minska se stvara golemi industrijski park koji će se prostirati na gotovo stotinu četvornih kilometara. Golema većina kapitala dolazi iz Kine, a posvuda su postavljeni golemi plakati koji u najboljoj soc-realističkoj maniri slave „bjelorusko-kinesko prijateljstvo".

Takvi „prijatelji" ne trebaju Juliji Subik: „Kad pogon počne sa proizvodnjom akumulatora, mi selimo odavde", kaže nam. Državnim službama i njihovim obećanjima je posljednje čemu može vjerovati.

Teško je vjerovati i objašnjenju I-Power po čemu bi to trebala biti nova tehnologija. Oni tvrde kako će to biti prva tvornica u Bjelorusiji koja će proizvoditi čitave akumulatore, od početka do kraja. I to „samo" dvijestotinjak godina nakon što je Alessandro Volta izumio električnu bateriju.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android