1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Ubojstvo koje je promijenilo Libanon

Mona Naggar/Belma Šestić16. siječnja 2014

Devet godina nakon atentata na bivšeg premijera Rafika al-Haririja, Haški tribunal počinje proces protiv navodnih počinitelja ubojstva. To Libanon dovodi u novo iskušenje.

https://p.dw.com/p/1Aqyb
Mahnmal rafik al-Hariri
Foto: Mona Naggar

Libanonci su podijeljenog mišljenja kada je riječ o procesu zbog ubojstva bivšeg premijera i biznismena Rafika al-Haririja, koji u četvrtak (16.1.)počinje u Haagu. 62-godišnji računovođa Abu Marwan smatra, na primjer, da je Tribunal vrlo važan: "Počinitelji zločina trebaju znati da neće proći nekažnjeno".

Vlasnik jednog supermarketa, Ali Hamid, je drugačijeg mišljenja. Za njega se radi o američko-izraelskoj zavjeri protiv šiitskog Hezbolaha: "Hezbolah se borio protiv Izraela i u južnom Libanonu pobijedio Izraelce. Zbog toga sada treba biti kažnjen."

Atentat na Haririja
Atentat na HaririjaFoto: AP

Napad s posljedicama do danas

14. veljače 2005. je konvoj u kojem se nalazio Hariri dignut u zrak. 61-godišnji sunitski političar i još 22 osobe smrtno su stradali. Istražni odbor koji je nakon toga formiralo Vijeće sigurnosti UN-a, ukazao je na moguću upletenost Sirije u atentat. Tadašnja libanonska vlada je zamolila Vijeće sigurnosti da osnuje Tribunal, kako bi se provela istraga ovog ubojstva. Tako je pet članova Hezbolaha optuženo u odsutnosti. Šiitska, libanonska stranka, odbija izručenje optuženih.

Stav mnogih ljudi u Libanonu prema Haškom sudu je odraz njihove političke lojalnosti. Abu Marwan je sunit i sljedbenik "Pokreta budućnost" , koji je osnovao Rafik al-Hariri . Za razliku od njega, Ali Hamid podržava Hezbolah, koji Tribunal odbija kao "podvalu Zapada".

Zavjera ili osveta

Lokman Slim se distancira od oba politička tabora i smatra da je Tribunal prekretnica u novijoj libanonskoj povijesti. Neovisno koji politički smjer netko podržava, kaže ovaj 51-godišnjak, Haški sud donosi nešto novo u političku kulturu zemlje - princip odgovornosti. "Mogu reći da sam sretan što sam doživio ovaj trenutak i što mogu vidjeti kako će se ponašati Libanonci. To je zaista jedan ispit."

On je, međutim, više pesimističan. Tribunal je za mnoge Libanonce simbol za osvetu, zavjeru, podjelu zemlje na počinitelje zločina i žrtve, u ovom slučaju na šiite i sunite.

Monika Borgmann i Lokman Slim
Monika Borgmann i Lokman SlimFoto: Monika Borgmann

Lokman Slim se sa svojom suprugom Monikom Borgmann posvetio suočavanju s novijom libanonskom prošlošću. Internet stranica "Memory at Work" je jedan primjer njegovog rada. Jedan dio se odnosi na politička ubojstva. U njemu je ovaj bračni par kronološki zabilježio bezbroj ubojstava u posljednjim desetljećima. Atentat na Haririja je jedno od njih.

"Od formiranja države Libanona do ubojstva Haririja libanonska država je svako političko ubojstvo na neki način zataškavala", kaže Lokman Slim. "Stvaranjem Tribunala se smrtonosni atentat više ne može prikriti."

Tračak nade

Ubojstvo Rafika al-Haririja snažno je utjecalo na dalji politički razvoj zemlje. Najprije se činilo da bi spontani prosvjedi nakon atentata mogli dovesti do reforme političkog sustava. Demonstranti su tražili pravdu i pozivali na ukidanje konfesionalnog sustava, koji predviđa da predsjednik uvijek mora bit kršćanin, premijer sunit, a glasnogovornik parlamenta šiit. Mirni masovni prosvjedi, na kojima su sudjelovali mnogi neovisno od vjerske pripadnosti, postali su poznati kao "Revolucija cedrova".

Sigurno je u Libanonu već tada nešto "kuhalo", podsjeća Slim. Radilo se o legitimnosti Hezbolahovog oružja, nakon povlačenja Izraelaca iz južnog Libanona 2000. Radilo se i o prisutnosti sirijske vojske i reformi političkog sustava. Lokman Slim prosvjede, međutim, radije naziva "libanonskim karnevalom".

Prosvjed u Libanonu
Prosvjed u LibanonuFoto: picture-alliance/dpa

Dva politička tabora

Glavni zahtjev, povlačenje sirijskih trupa, je istina brzo ispunjen. Mnogi demonstranti iz tog vremena su međutim, isto kao i Slim, razočarani, jer nije ispunjen zahtjev za provođenjem reformi unutar države.

U tjednima nakon atentata, 8. i 14. ožujka, počeli su se formirati politički savezi, koji i danas određuju zbivanja u zemlji. 8. ožujka je Hezbolah u Bejrutu pozvano na pro-sirijske demonstracije. Ovaj savez čine šiitske stranke Amal, Hezbolah i kršćanski Slobodni patriotski pokret, koji se kasnije priključio.

Anti-sirijske sunitske i kršćanske snage svoj savez formirale su 14. ožujka kada su održane velike demonstracije. Ova dva saveza su u stalnom sukobu, posebno kada je riječ o razoružavanju Hezbolaha.

Rafik al-Hariri je za mnoge Libanonce nakon građanskog rata(1975-1990)bio simbol obnove. Kao biznismen i političar on se posebno zalagao za projekte izgradnje infrastrukture. Za libanonske sunite bio je neosporni vođa. Skoro devet godina nakon njegove smrti, zemlja se nalazi pred jednim novim sunitsko-šiitskim iskušenjem. Jer, pored Tribunala koji će se baviti Haririjevim ubojstvom, na zemlju utječe i rat u susjednoj Siriji. Politička stabilnost je daleko.