Uniforma mi (ipak) ne pristaje

Ono što mnogi njegovi donedavne kolege vide možda tek u nekoj igri za računala, za Tim Hansena je svakodnevica: "Njegova" podmornica U32 Njemačke ratne mornarice sudjelovala je u vojnoj vježbi i bila je zadužena za sigurnost američkog nosača aviona USS Harry S. Trumman. Već i to je izuzetna rijetkost, jer Amerikanci tu zadaću radije daju svojim podmornicama, ali i oni su zimus vidjeli što mogu Nijemci. Naime, u vježbi Westlandt Deployment je baš U32 dobila zadaću da se neopaženo provuče do američkog nosača USS Enterprise i "napadne" ga. Obzirom na nebrojene sustave zaštite kojom raspolaže bojna skupina oko nosača, to se čini kao nemoguća misija. Ali njemačka U32 - je uspjela izvršiti zadaću.

Zato su Amerikanci ovaj put njemačku podmornicu željeli imati "na svojoj strani" i bila je zadužena za obranu američkog nosača. Tu je pak postigla rekord: bila je 18 dana pod vodom. To je za današnje atomske podmornice zapravo "normalno", ali Njemačka uopće nema plovila na atomski pogon. U32 je "obična", elektro-dizelska podmornica, ali s pogonom najnovije tehnologije tako da je mogla izdržati toliko dugo pod vodom.

Tehnika može, ali su ljudi problem

No jedna je stvar može li izdržati tehnika podmornice, a potpuno druga može li to izdržati dvadesetogodišnji Tim Hansen. To je bila njegova prva duža misija i posve iskreno, nije baš bio previše oduševljen. Doduše, svidjelo mu se drugarstvo koje vlada među mornarima, ali ostaje činjenica da u malenom prostoru podmornice praktično nemoguće i jednu sekundu biti potpuno sam. Isto tako, nedostaje mu njegovo "staro društvo": međunarodna vojna vježba sigurno neće stati samo da Tim "malo nazove kući" u Kiel.

Natporučnik Björn Frye je već dvadeset godina u Njemačkoj ratnoj mornarici i priznaje kako vojska ima problema naći dovoljno mornara. Posada podmornice kao što je U21 se sastoji od 28 časnika i mornara, a Bundesmarine ima četiri takve podmornice, dok se još dvije pripremaju za upotrebu. Obzirom na redovite odmore nakon misije, potrebno je dakle osam potpunih posada - a osobito kod brodskih tehničara je problem dobiti vojnike. Na koncu i zbog nedostatka osoblja, u ovoj misiji je u posljednjoj fazi ovaj časnik preuzeo funkciju jednog dočasnika zaduženog za strojeve.

U svim rodovima njemačke vojske ima sličnih problema. Načelno, svi dragovoljci imaju priliku u prvih šest mjeseci odustati od karijere u Bundeswehru - baš kao što i vojska u tom razdoblju ima priliku "provjeriti" tko je to navukao njenu uniformu. Tu šansu da odustanu iskorištava sve više novih vojnika i po prošlogodišnjim statistikama, nešto više od 30% vojnika se ipak odlučilo na civilni život.

Rastanak u miru i bez iznenađenja

Najčešći razlozi su čežnja za domom, karijera ili nerealna očekivanja. Jer ako se ipak dobije prilika za radnim mjestom ili mjestom na fakultetu, mladi radije biraju civilni život. Kod nerealnih očekivanja je zapravo dvostruki problem: s jedne strane su svakako "Rambo tipovi" koji očekuju tko zna kakve avanture i kojima brzo dosadi vojnička svakodnevica. Ali i Bundeswehr privlači mlade obećanjima o karijeri u vojsci - koja se često pokažu kao teško izvediva.

Ipak, glasnogovornik Bundeswehra za kadrovska pitanja Michael Backhaus podsjeća kako, kad se govori o "skidanju uniforme", treba imati na umu i posve običnu činjenicu kako među današnjim mladima ima sve manje onih koji već tjelesnom kondicijom i građom mogu izdržati službu u vojsci.

S druge strane, ukazuje na statistiku kako čak 30% onih koji i odsluže tih 24 mjeseca na koje su se obavezali, produžuju svoj ugovor - nerijetko sve do maksimalne dobne granice. Sve u svemu i ako se uzme u obzir ukupan broj od pet do najviše 12 i pol tisuća dragovoljaca na 170 tisuća pripadnika njemačkih oružanih snaga, čak i uz ovaj broj "skidanja" to još nije nerješiv problem za njemačku vojsku. Jer, ove godine se prima 16 tisuća novih dragovoljaca i 80% njih je već navuklo uniforme.

"Njegujte i tetošite mlade vojnike"

Usprkos ovim brojkama potpukovnika Backhausa, već po smjernicama koje je izdalo njemačko ministarstvo obrane početkom ove godine se može zaključiti kako Bundeswehr ipak muči što toliko vojnika (i vojnikinja) skida uniformu čim se ukaže mogućnost za bilo što drugo. Naime, smjernica nalaže zapovjednicima da novacima "već od prvog dana pruže dobar dojam o Oružanim snagama " i da "shvate kako su dobrodošli."

Tu prije svega spada doba vojne obuke: vježbe "odjeljenje u napadu" i "odjeljenje u obrani", urlanje dočasnika, noćne uzbune i marševi sa naprtnjačama teškim kao olovo - dakle sve ono čime će svaki vojnik sve do penzije gnjaviti sve oko sebe sa svojim "danima u vojsci". Smjernica pak navodi da se "regruti oprezno pripreme na napore vojne svakodnevice" u što svakako spadaju i "umjerena" radna vremena i "uzdržavanje od nepotrebne strogoće".

I kod noćnih uzbuna, dežurstava i buđenja u cik zore, ministarstvo podsjeća zapovjednike kako "noćni odmor načelno traje osam sati" i kako "kraći odmor treba ostati iznimka". Isto tako, spavaonice trebaju biti pripremljene "za dva, najviše četiri regruta po sobi" i u uređivanju soba treba koristiti "najbolji namještaj koji stoji na raspolaganju."

Već i ove smjernice su dobro nasmijale mnoge bivše - ali i sadašnje pripadnike Bundeswehra. Pogotovo one koji su u nekim međunarodnim misijama, jer se teško može od Talibana u Afganistanu očekivati da će paziti na "noćni odmor u trajanju od 8 sati" pripadnika njemačke vojske. Ali problem ipak postoji: život u uniformi više nije ono što je bio - i tu će malo pomoći čak i ako se Bundeswehr pretvori u hotel s tri zvjezdice.