„Vatrogasac“ u direktorskoj fotelji

Andreasu von Bandemeru su 63 godine, ali ne može si niti zamisliti da negdje zasjedne i tek živi „na staroj slavi". Ovaj inženjer strojarstva iz Frankfurta na Odri se savršeno osjeća u ulozi „vatrogasca", privremenog direktora neke tvrtke negdje na svijetu.

Zapravo, na svom posljednjem poslu je za njegove pojmove „užasno dugo": prije gotovo dvije godine ga je francuski koncern Imerys zadužio da uredi jedan pogon u industriji boja. Dotadašnji direktor je dao otkaz, direktor proizvodnje je obolio. Samo tjedan dana nakon potpisa ugovora s francuskim koncernom, von Bandemer se dao na posao: trebalo je motivirati i okupiti četrdesetak suradnika oko zajedničkog cilja, vidjeti što je s proizvodnjom i da li bi se tu nešto moglo bolje, ali tako da i isporuka nesmetano teče.

Uveo je novi računalni sustav, a čitav pogon je, malo po malo, integrirao u koncept i proizvodnu paletu koncerna. Produktivnost je narasla za 15%, kratkoročna ušteda je bila oko 150 tisuća eura, dugoročna se mjeri u milijunima.

Nema mjesta za „padobrance"

Za von Bandemera je to dugo vremena: negdje je devet, negdje šest, negdje samo četiri mjeseca. Kad je posao učinjen i kad se sve svodi tek na rutinu, odlazi negdje drugdje. Od 2007. mu je ovo već četrnaesta zadaća i još uvijek kaže: „Ne mogu si zamisliti raditi bilo što drugo." Zapravo najradije odlazi u neke druge zemlje, gdje god da se traži njegova stručnost.

I ovu zadaću u koncernu Imerys su mu našle posredničke agencije, jedna u Njemačkoj, a jedna u Francuskoj koje su dio Wordlwide Interim Leadership (WIL) Group. Tom uredu je sjedište u Londonu, ali djeluje gotovo u čitavom svijetu. Ima kartoteku s preko 38 tisuća takvih mogućih „privremenih" direktora i čim je francuska agencija preko njemačke došla do von Bandemera, sve je išlo veoma brzo.

Naravno, nije smisao ovog posla u neku tvrtku poslati „padobranca" koji će jedino znati uključiti aparat za kavu u svojoj sobi direktora. On mora poznavati proizvodni proces onoga što se tamo proizvodi, mora poznavati i snalaziti se na tom tržištu, a mora znati i specifičnosti poslovanja u zemlji kamo će biti poslan, od radnog prava pa do obračuna poreza.

A to onda i među toliko „privremenih direktora" u kartoteci obično ostavlja tek nekoliko mogućih kandidata za neki posao. To neće biti bolje, jer je i gospodarstvo sve više umreženo po čitavom svijetu. I Njemačka je prisutna globalno, ne samo robom nego i uslugama – po podacima udruge izvoznika BGA će ova zemlja u 2018. tako na svjetskom tržištu realizirati oko 1,3 bilijuna eura. Rekord će dosegnuti i njemačke investicije u inozemstvu, procjenjuje i Njemačka industrijska i trgovinska komora DIHK.

Plaća? A što mislite?

To ne ide bez stručnjaka koji će sve to upravljati, tako da su upravo Nijemci veoma traženi i kao takvi „vatrogasci". Jer zadaće su raznolike i ponekad to nije tek „obična" zamjena nekog direktora: jedan finski proizvođač dijelova za automobile je tamo „posudio" jednog Danca kako bi optimirao procese u tvrtki, jedan brazilski energetski koncern je uzeo jednog Švicarca da mu sredi kadrovski odjel i način zapošljavanja novog osoblja.

Plaća takvih stručnjaka je naravno i blago rečeno - dobra. Von Bandemer se samo zagonetno smješka kad ga pitamo koliko ga plaćaju, ali smo na drugom mjestu saznali da je to u prosjeku oko 1.100 eura – na dan. Kako će točno biti određen honorar, hoće li biti premije ako se postigne cilj koji traži nalogodavac, sve je to stvar pregovora nalogodavca i takvog privremenog direktora.

Ali on tu mora jamčiti da je sposoban prihvatiti se posla čim sjedne za stol i upali računalo na novom radnom mjestu. On neće biti zaposlenik tvrtke, tu nema davanja: sve su to „slobodnjaci" koji se vode kao „proizvodni troškovi". Posrednika već ima više, tu je Atreus, GroNova, Managment Angels je prije četiri godine i osnovao ovu globalnu mrežu WIL Group: „To je bilo i više nego potrebno", kaže nam i Stephan Martini.

Ne samo „privremeni", nego i poslovni savjetnik

I on je već više od deset godina „privremeni" direktor u tvrtkama od Danske pa do Kine. Angažiraju ga prije svega njemačke tvrtke srednje veličine, dakle takve koje se inače teško snalaze na globalnom tržištu i koje su često bespomoćne u nekoj stranoj zemlji, bez poznavanja jezika i tamošnjih propisa. Dapače: u mnogo slučajeva Martini nije sam. Uz njega je i „pravi" direktor koji od njega uči kako treba raditi: „Za male tvrtke je takav privremeni direktor, osobito u inozemstvu istovremeno i 'vatrogasac' i poslovni savjetnik", kaže Martini.

U WIL Group nam otkrivaju kako se takvih „privremenih" najviše traži u Velikoj Britaniji, Francuskoj i Njemačkoj. Ali sve se više traže „vatrogasci" i u zemljama istoka Europe. „U zemljama poput Poljske ili Češke gospodarstvu ide odlično, nezaposlenost je niska, ali nedostaju iskusni direktori", kaže nam Ricky Stewart koji u Managment Angels održava veze s WIL Group. Tamo su shvatili da svakako trebaju povećati produktivnost tako da se najviše traže direktori pogona.

Njemačke „privremene" direktore se najviše traži u sektorima automobilske industrije i strojogradnje – tradicionalnih sektora ove zemlje. „Njemački direktori se rado traže, jer se od njih očekuju i vrline kao što su točnost i brižljivost. Takvi direktori su pravi izvozni hit", kaže nam Stewart.

Nema nacionalnih granica

Isto tako, njemački direktori čak rado odlaze na par mjeseci negdje u inozemstvo – „naravno, ne u nekakva krizna područja", upozorava Stewart. Može nam organizirati stručnjake čak i za zemlje poput Saudijske Arabije. A kako njemačke tvrtke stoje s takvim privremenim rukovodiocima iz drugih zemalja, na primjer iz Azije ili Amerike? „U načelu su otvoreni za takva rješenja", kaže nam posrednik. „Sve ovisi o stručnosti i sposobnosti komunikacija. Znam njemačke tvrtke koje bi rado uzele Kineza da im vodi posao neko vrijeme kako bi od njega naučili nešto više, na primjer o umjetnoj inteligenciji ili o mobilnim oblicima naplate."

„U našem poslu zapravo ne postoje granice među zemljama", kaže Stewart. U globalnom gospodarstvu postoji i globalna potreba za ljudima koji se snalaze na takvom tržištu. Zapravo, trenutno „uz popust" se mogu dobiti baš stručnjaci iz Velike Britanije – njihovi honorari su i po dvadesetak posto manji nego što će ih tražiti na primjer Švicarac. Razlog je trenutna velika ponuda Britanaca za rukovodeće položaje, ali Stewart je siguran: ta razlika će brzo nestati. „I to bez obzira na Brexit."