Wulffova ostavka - dugo očekivani potez

Početna sumnja Državnog odvjetništva u Hannoveru je značila kraj Christiana Wulffa na funkciji predsjednika države. I mada i za predsjednika važi načelo da je nevin sve dok se ne dokaže suprotno: Christian Wulff više nije bio održiv na najvišoj poziciji, bilo je nužno spriječiti da funkcija predsjednika države bude još više oštećena. Njegova se ostavka već odavno očekivala, čak bi se moglo reći da je trebala već ranije biti podnesena. To je svakako vrlo dramatičan kraj za Christiana Wulffa, koji se već tjednima pokušava skandala povezanog s njegovom osobom otresti debelom kožom i uljudnom retorikom. I to je tako dobro, jer ukazuje na nezavisnost i novinarstva i pravosuđa u Njemačkoj.

Priče i novinski naslovi o korištenju luksuznih vila za odmor, o pozivima na večere i priredbe ili o miješanju privatnih, političkih i ekonomskih interesa od strane tadašnjeg premijera Wulffa razvili su se u pravu sapunicu iz koje se nositelj glavne uloge više nije mogao baš samo tako izvući, ma koliko on to pokušavao. Nalog Državnog odvjetništva je pokazao ozbiljnost čitave situacije: tu se ne radi o nekim malim zastranjivanjima preko kojih se lako može proći, već o činjenicama za koje treba provjeriti jesu li relevantne u smislu moguće kaznene prijave.

Potez koji je trebalo povući ranije

Ali način na koji je ta ostavka iznuđena je nešto novo: po prvi put u povijesti Savezne Republike Njemačke je zatraženo ukidanje imuniteta za nositelja najviše funkcije u državi. To je dramatičan potez koji će imati dalekosežne posljedice. U većini slučajeva političari odnosno nositelji političkih funkcija podnose ostavku još prije no što do jednog takvog koraka dođe, još prije no što je ugled i same funkcije i cjelokupne političke klase nagrižen. To je trebao učiniti i Christian Wulff - i to puno ranije.

Položaj predsjednika u Njemačkoj se u prvom redu oslanja na uvjerljivost i moralni integritet njezinog nositelja te na njegovu neutralnost. Za razliku od drugih zemalja, u kojima izvršna vlast predsjedničkog ureda ide sve do vršenje utjecaja na donošenje parlamentarnih odluka odnosno manipuliranja pravosuđa, moć predsjednika u Njemačkoj je ograničena. On je prije svega najviši predstavnik države, koji važne rasprave o vrijednostima na kojima počiva zajednica odnosno o velikim temama njemačkog društva i politike može i treba pokretati prije svega kao moralna instanca. A u tim raspravama bi on trebao imati jasnu poziciju, jasan stav. Ali ne samo da Christianu Wulffu to u proteklih godinu i pol dana na položaju predsjednika u sadržajnom smislu nije pošlo za rukom - on u međuvremenu uopće više nema ni nužne pretpostavke za tako nešto.

Njemačka - primjer drugima

Još uvijek značajan broj ljudi kako u Njemačkoj tako i u inozemstvu smatra da je Wulff žrtva medijske kampanje. Ali ja smatram da su mediji u slučaju Wulff samo radili ono što im je i posao - izvještavanje o slučajevima kada dođe do prevelike blizine politike i političara i različitih interesnih grupa. To čine novinari širom svijeta, s time da oni za razliku od Njemačke pritom preuzimaju doista i veliki rizik. U slučaju Wulff su novinari pokrenuli i vodili raspravu o mogućem izvlačenju prednosti, to je bila njihova tema. To je njihov posao! A zahtjev tužilaštva pokazuje da u Njemačkoj i pravosuđe može nezavisno djelovati čak i kada se radi o nositeljima najviših državnih funkcija.

Ispravno je da se to konzekventno primjenjuje. I krajnje je vrijeme da se spriječi daljnja šteta po funkciju predsjednika. Njemačka - njezina politička klasa, nezavisnost i solidnost njezinih demokratskih institucija - uživaju veliki ugled širom svijeta. Mi tražimo od drugih da razvijaju demokraciju, načela pravne države i štite slobodu mišljenja. Zbog toga je dobro kada se već i pri samoj sumnji na kršenje našeg pravnog sustava - sasvim neovisno o ugledu osobe - ta načela primjenjuju i u našoj zemlji, bez oklijevanja.

Autorica: Ute Schaeffer

Odg. ur.: Zoran Arbutina