Mucaju li doista njemačka djeca?

Neki jednostavno šute, drugi mucaju, treći neispravno izgovaraju pojedine glasove a mnogo je i onih koji iako razumiju pitanje nisu u stanju na njega dati odgovor nekom smislenom ili logičnom rečenicom. Ovakve ili slične simptome poremećaja u govoru u Njemačkoj pokazuje svako treće dijete u predškolskoj dobi. Tako barem pokazuju rezultati istraživanja koje je nedavno provelo njemačko zdravstveno osiguranje Barmer GEK.

Dječaci podložniji poremećajima govora od djevojčica

Izvještaj koji je objavljen ovih dana jasno pokazuje da su simptomi psihosocijalnih oboljenja kao primjerice poremećaji govora ali i nedostatak koncentracije, odnosno, s poremećajima pažnje kod predškolskog uzrasta u Njemačkoj u porastu. Pri tome su ovi problemi kod dječaka izraženiji nego kod djevojčica – prema rezultatima istraživanja, kod 38 posto dječaka primjećuje se neki oblik poremećaja u govoru, dok je od istog pogođeno 30 posto djevojčica. Među dječacima se oko 20 posto zbog navedenih problema nalazi u terapiji kod logopeda a kod djevojčica se ovaj postotak kreće oko 14 posto.

Izraženo u još konkretnijim brojkama, rezultati istraživanja govore kako u Njemačkoj 10,3 posto djece pokazuje simptome poremećaja u govoru, znači godišnje oko 1,12 milijuna djevojčica i dječaka u dobi do četvrte godine starosti. Zdravstveno osiguranje Barmer GEK godišnje za terapije logopeda potroši oko 70 milijuna eura. U Njemačkoj sveukupno na liječenje ove vrste, osiguranja izdaju oko jedne milijarde. Koji su točno razlozi tome i je li doista riječ o oboljenjima, psihosocijalnim poremećajima ili tek o zastoju u razvoju govora, ovdje se mišljenja stručnjaka razilaze.

Razlog stres i prerano izlaganje pritisku

„Činjenica je da razlog ovako velikom broju djece s određenim problemima ne leži u lošoj medicinskoj brizi. Kao što pokazuje naše istraživanje roditelji za svoju djecu koriste terapijske mogućnosti. Isto tako, čak oko 90 posto roditelja se redovito odaziva na testove na kojima ispitujemo upravo razvoj govora njihove djece. Jedine su iznimke po ovom pitanju gradovi Berlin i Hamburg – ovdje je postotak roditelja koji dovodi djecu na testiranje nešto niži“, kaže predsjednik zdravstvenog osiguranja Barmer GEK, Rolf –Ulrich Schlenker.

Iako mnogi logopedi i pedijatri korijene poremećaja govora kod djece vide u njihovom odgoju, obitelji, činjenici da možda potiču iz nižih socijalnih slojeva ili pak iz obitelji s takozvanom migrantskom pozadinom (u tim obiteljima se često govore dva ili tri jezika), jedan od autora spomenutog istraživanja, Friedrich Wilhelm Schwartz tvrdi da ovakva objašnjenja ne proizlaze iz njihove studije. Prema njegovom mišljenju razlozi problema mogu prije ležati u tome da djeca danas sve ranije počinju kretati u prvi razred, da su ranije izložena pritisku i stresu. „U pokrajini Baden Würtemberg djeca u školu kreću tek sa sedam godina i ovdje začudo gotovo da i nema djece koja mucaju ili neispravno izgovaraju pojedine glasove. U Berlinu gdje djeca kreću u prvi razred već s pet i pol godina, ovi su problemi puno češći“, kaže Schlenker.

Moderne bolesti?

Međutim, osim poremećaja u razvoju govora, u Njemačkoj se navodno sve više povećava i broj djece sa sindromom hiperaktivnosti i poremećaja pažnje. Prema nekim podacima, trenutno svaki deseti devetogodišnjak zbog ovog sindroma posjećuje neurologa ili psihijatra. Isto tako, u oči upada i podatak da je sve veći broj djece koja boluju od kožne bolesti neurodermitisa (koja često ima psihološke uzroke). Kod djece do treće godine starosti, od ove bolesti pati čak njih 16 posto. Među njima, najveći broj živi na istoku Njemačke, zbog čega mnogi polaze od toga da razlozi leže u zagađenju zraka koje je ovdje mjestimično puno izraženije nego u ostatku zemlje.

Klimatske promjene, veliki stres kojem su izloženi i djeca i roditelji, prema mnogim liječnicima, psiholozima i socijolozima su glavni uzroci kako poremaćajima u razvoju govora tako i spomenutim kožnim oboljenjima. No, primjerice, stručnjaci iz zdravstvenih osiguranja kažu da je prema njihovom mišljenju riječ o "trendovskim bolestima, oboljenjima koja to zapravo i nisu ali su trenutno vrlo popularna i o njima se često govori". Drugim riječima, prema njihovom mišljenju, pojačana pažnja roditelja, liječnika i učitelja na školama može biti razlog da pojedini manji simptomi budu prebrzo proglašeni simptomima ozbiljnih oboljenja ili poremećaja iako se zapravo radi o poteškoćama koje su još možda prije nekoliko godina bile sasvim normalne pojave u pojedinim fazama razvoja djece.

Autor: Željka Telišman (dpa)

Odg.ured: Nenad Kreizer