Za njemački uspjeh nisu zaslužni samo Porsche i Mercedes

Prije samo godinu dana bi se bilo ismijalo svakog onog tko bi se usudio javno predvidjeti rast njemačke privrede od preko tri posto, odnosno gotovo dva puta viši nego što je prosjek ostalih 26 zemalja Europske unije. A sad svi govore o njemačkom XL-uzletu, o njemačkom gospodarskom čudu, o europskoj lokomotivi, o german sucessu (njemačkom uspjehu).

Prije godinu i pol sve je, naime, izgledalo drugačije. Njemački poslovni model počivao je na jakom izvozu. A izvozna orijentacija Njemačku je, zemlju koja opskrbljuje svijet autima, strojevima, investicijskim dobrima i kemijskim proizvodima, koštala gotovo glave u jeku gospodarske krize. Nagli pad potražnje na globalnom tržištu posebice teško je pogodio upravo izvoznu naciju - a njemački BDP opao je za velikih 5,5%.

Ovisnost o izvozu

Jednostrana ovisnost o izvozu potaknula je brojne (ne samo domaće) kritičare da dovedu u pitanje takvu strategiju. Tijekom krize eura na tapetu se nije našla samo Grčka. Uz latentnu kritiku na račun Njemačke - da je zemlja previše birokratska, okoštala i nefleksibilna -odjednom se počelo govoriti i da je njemačka ovisnost o izvozu jedan od razloga za neravnotežu u Europi i u svjetskoj trgovini. Prvenstveno iz SAD-a i Francuske stizali su brojni prijedlozi da se preispita njemački poslovni model.

No, sad više nitko odjednom ne spominje te zahtjeve. Zbog čega? Za uspjeh njemačke privrede "krivo" je nekoliko faktora. Uspjeh se može najvjerojatnije zahvaliti miksu pametnih političkih mjera i dugoročnog, strateškog razmišljanja poduzetnika - zahvaljujući toj mješavini Njemačka se vratila na stazu uspjeha. Od političkih mjera treba navesti konjunkturne programe (koji su uzgred prakticirani u cijelom svijetu), te skraćeni radni tjedan. Kurzarbeit, kako se na njemačkom zove ta mjera, već se ustalila i u anglosaksonskom govornom području, tvrdi njemačka ministrica rada Ursula von der Leyen.

Skraćeni tjedan

Instrument skraćenog radnog tjedna smatra se receptom uspjeha njemačkog "čuda". Vladina strategija subvencioniranja troškova rada kvalificirane radne snage (i tako sprečavanje njihovog otpuštanja u kriznim danima) pokazala se smislenom mjerom. Firme raspoložu stručnjacima i zato sad mogu odmah početi odrađivati nove narudžbe iz svijeta - a ne najprije krenuti u potragu za kvalificiranim kadrovima. U srpnju 2010. u Njemačkoj je 288.000 ljudi radilo skraćeni radni tjedan, a godinu dana ranije preko milijun radnika nije mogao "ispucati" puno radno vrijeme zbog manjka posla.

Ipak valja naglasiti da ovaj vladin instrument u njemačkim poduzećima ne bi bio masovno prihvaćen da su se njemački poduzetnici ponašali poput anglosaksonskih kolega koji razmišljaju od kvartala od kvartala - vodeći računa samo o aktualnim brojkama. Njemački poduzetnici često razmišljaju dugoročnije i strateškije. Oni znaju da Njemačkoj na duži rok prijeti eklatantan manjak stručnje radne snage. Oni znaju da svojim najboljim radnicima moraju pomoći u teškim vremenima, jer ih u suprotnom više neće vidjeti kad im ponovno budu potrebni.

Svjetski lideri

A stručnjaci im jesu itekako potrebni. Poduzeća imaju pune knjige narudžbi. Njemačka strojarska branša bilježi 45% više narudžbi u kolovozu 2010. u odnosu na godinu dana ranije. Njemačka industrijska i trgovinska komora provela je anketu među 28.000 njemačkih firmi, iz koje proizlazi da se u 2011. očekuje otvaranje 300.000 novih radnih mjesta. U sektoru njege, farmaceutske industrije i medicinske tehnike bit će stvoreno novih 60.000 poslova. Servisni sektor na području istraživanja i razvoja, te IT-branša očekuju novih 25.000 radnih mjesta. Reklamni sektor, istraživanje tržišta i konzultantska branša očekuju također novih 25.000 radnih mjesta. U trgovini se prognozira otvaranje novih 20.000 radnih mjesta, a u strojarskoj branši i elektrotehnici po 15.000.

Veliki dio njemačkog gospodarskog uspjeha mora se naravno zahvaliti i domaćim gospodarskim strukturama. Izvozni uspjesi ne počivaju samo na zvučnim imenima poput Porschea ili Mercedesa. Oko 1.000, većinom srednje velikih njemačkih poduzeća, može se podičiti titulom "svjetskog lidera" u svojoj branši ili u proizvodnji nekog određenog proizvoda.

Nigdje u svijetu ne postoji tako široka ponuda, tako širok dijapazon usluga ili proizvodne djelatnosti. Oko 90% tih "svjetskih lidera" bavi se proizvodnjom! Dakle, onim privrednim područjem koje se do prije nekoliko godinama ismijavalo nazivajući ga se "starom ekonomijom" (old economy). Samo da podsjetimo: "nova ekonomija" (new economy) se na drugoj strani u međuvremenu raspršila poput mjehurića sapunice na vjetru...

Autor: Rolf Wenkel / sma

Odg. ur.: D. Dragojević