Zabrana NPD-a - po drugi put

U Njemačkoj je i pitanje sigurnosti razmjerno složeno: jer to je u nadležnosti i ministara unutarnjih poslova svake od 16 saveznih pokrajina i povrh toga je tu ministarstvo u Berlinu na saveznoj razini. No pokrajinski ministri su sve više uvjereni kako ima dovoljno dokaza ekstremističkoga djelovanja Nacionaldemokratske stranke Njemačke (NPD) i žele da se - još jednom - pokrene inicijativa zabrane NPD-a, makar savezno ministarstvo još uvijek nije sigurno u uspjeh.

Ali, 16 pokrajina će ipak pokrenuti postupak zabrane te ekstremističke stranke, u vjeri da će nadležna komora Ustavnog suda prihvatiti argumente da se započne s procedurom. Za to su se velikom većinom izjasnili pokrajinski premijeri. Zabrana neke političke stranke u ovoj zemlji nije jednostavna, a prvi pokušaj zabrane NPD-a je (neslavno) propao.

Politika ili provokacija?

Naime, suci Ustavnog suda su posumnjali u vjerodostojnost priloženih dokaza obzirom da je velik dio njih potjecao od doušnika Službe za zaštitu ustavnog poretka na visokim položajima u stranci NPD. Utoliko se postavilo pitanje, jesu li to stavovi stranke - ili provokacije "povjerljivih osoba" čuvara reda?

Ovaj put su se ministri unutarnjih poslova svih pokrajina još ovog proljeća složili isključiti svoje "povjerljive izvore" iz postupka dokazivanja nedemokratskih težnji ove političke stranke. Kako javljaju njemački mediji, to nije bilo niti osobito potrebno jer su i bez doušnika sakupili oko tisuću stranica raznih materijala iz izvora dostupnih javnosti ili iz izjava dužnosnika stranke.

Zapravo je i među ministrima bilo onih koji nisu posve sigurni, ima li dovoljno materijala za zabranu NPD-a. Usprkos riječima nekih članova stranke i neonacističkoj ikonografiji sljedbenika, politolog Gero Neugebauer upozorava kako je u Njemačkoj potrebno nedvojbeno dokazati kako se ta stranka "agresivno i borbeno" protivi demokratskim temeljnim vrijednostima, a da bi mogla biti zabranjena. To je veoma teško, jer moraju postojati dokazi "u riječima i djelima" kako ta stranka potkopava demokraciju u ovoj zemlji, upozorava politolog.

Neuspjeh se ne može dopustiti

Ipak, i ministar unutarnjih poslova pokrajine Donje Saske, Uwe Schünemann se nakon duge dvojbe, priključio inicijativi zabrane i nada se kako će se pokrajinskim ministrima ipak priključiti i savezni ministar, njegov stranački kolega iz kršćanskih demokrata Hans-Peter Friedrich. Formalno, zahtjev pred Ustavni sud mogu podnijeti i samo pokrajinski ministri, ali to bi ipak bio znak da baš svi čuvari reda u ovoj zemlji žele zabranu ove stranke.

Dvojba Berlina nije nipošto utemeljena niti na približnoj simpatiji prema stavovima ove nacionalističke stranke. I politolog Neugebauer ističe kako nema nikakve sumnje da NPD zastupa neprijateljstvo prema strancima, antisemitizam i šovinizam i kako je "njezin odnos prema demokraciji fundamentalna oporba". No treba dokazati i kako je ova stranka spremna i nasiljem postići svoje ciljeve - i to bi moglo biti malo teže.

Utoliko Berlin strahuje kako bi nova inicijativa za zabranu - ako opet propadne - ispala besplatna reklama za stranku na samom rubu desnog političkog spektra. To ističe i ministrica pravosuđa Sabine Leutheusser-Schnarrenberger (liberalna stranka), koja se boji da se time - neželjeno - tim ekstremistima daje preveliko značenje.

Teroristi - i politički paradoks

Ovaj drugi pokušaj zabrane stranke NPD svakako je povezan s otkrićem neonacističke terorističke organizacije "Ćelije iz Zwickaua", njezinih nedvojbenih zločina - i povezanosti terorista s pojedinim članovima stranke NPD. Time se čini da je ta stranka svojevrsna "legalna" strana istih terorističkih stremljenja pa bi i Ustavni sud doista mogao izreći zabranu. No čak i u tom slučaju bi se mogao pojaviti svojevrsni političko-pravni paradoks.

Naime, iz NPD-a su već objavili kako će se, u slučaju eventualne zabrane, požaliti Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu. Pravni stručnjaci njemačkog Parlamenta su proučili dosadašnje odluke ovog europskog suda i uočili su da tamošnji suci, prilikom donošenja odluke, razmatraju i šanse te stranke da "svoje ciljeve protivne demokraciji provedu političkim putem".

Utoliko je taj sud 1998. prihvatio zabranu turske Stranke blagostanja koja je, prema tadašnjim ispitivanjima, uživala naklonost čak većine stanovnika Turske. Njemački NPD, osobito u nekim komunama na istoku Njemačke s osobito grlatim aktivistima, možda i jest većina u nekoj općini ili mjesnoj zajednici, ali na razini Njemačke - to je apsolutno nedostižan cilj. Prema aktualnim ispitivanjima uživa naklonost jedva jednog postotka njemačkog stanovništva.

Dakle, čak i da Ustavni sud u Njemačkoj zabrani NPD, onda bi Strasbourg mogao ukinuti zabranu i time pomoći i njemačkom NPD-u, ali i neonacističkim strankama i organizacijama u čitavoj Europi. Zato su njemački političari veoma oprezni u svojim inicijativama, a i njemačka kancelarka je, preko svoga glasnogovornika Steffana Seiberta, izjavila kako se "ne želi upuštati u nikakva nagađanja".