"Zemljo, otvori se!"

Na sreću, nije se dogodila nesreća - ali je bilo blizu. Prilikom građevinskih radova je prošle srijede (20.11.) otkriveno kako samo šesnaest metara ispod željezničke pruge nedaleko od glavnog kolodvora u Essenu postoji golema šupljina okna rudnika ugljena iz devetnaestog stoljeća.

Obzirom da to nije prvi niti usamljen slučaj, vjerovalo se kako će biti dovoljno ograničiti željeznički promet kroz ovo važno čvorište do ovog vikenda kako bi se staro okno napunilo tekućim betonom. Ali su stručnjaci morali utvrditi kako se taj problem ne može tako brzo riješiti - i nitko ne zna, kad će kroz Essen opet normalno prolaziti vlakovi.

Švicarski sir pod zemljom

Čak i šetnja Rurskim područjem može biti po život opasna. Nisu problem tek "službeni" rudnici ugljena čija se okna protežu kilometrima kroz nalazišta ispod zemlje, nego su još veći problem stari i zaboravljeni rudnici o kojima ne postoji baš nikakva dokumentacija.

Neki rudnici su već odavno bankrotirali, a njihovi planovi okna su završili u smeću. Ali čak i ako postoje planovi iskopa u katastarskom uredu, to još nipošto ne znači da ta okna doista prolaze tamo gdje su zacrtana. Kopalo se tamo gdje ima ugljena - ali možda taj rudnik nije imao koncesiju tamo i kopati. Konačno, tko će znati što se dešava stotinama metara ispod zemlje?

A onda dolaze i brojni "divlji" rudnici nastali čak i prije industrijskog poleta u 19. stoljeću - ili mnogo kasnije, u doba bijede nakon Prvog, ali i nakon Drugog svjetskog rata kad su sami rudari potpuno ilegalno kopali "crno zlato" kako bi ugrijali i nahranili vlastitu obitelj.

Puka sreća za milijune putnika

Sve u svemu, po čitavom Rurskom području se lako može naći rupa u zemlji, ponekad tek prekrivena (već trulim) daskama tako da i vlasnici pasa dobro čine ako ih stalno drže na uzici - inače će završiti u rupi za koju nitko niti ne zna, koliko je duboka. A ovo staro okno iz, kako se procjenjuje, 1840. i koje je pronađeno prošlog tjedna, ne protječe negdje u pustoši - nego u neposrednoj blizini željezničkog kolodvora Essena kroz koji redovito prolaze vlakovi koji povezuju i München sa Hamburgom ili Köln s Berlinom.

Jer, esenski željeznički kolodvor je jedan od najprometnijih u čitavoj zemlji. Godišnje kroz njega prolazi 63 milijuna putnika - ali zbog ove neposredne opasnosti, tome mora doći kraj. "Do daljnjega" se svi međugradski ekspresni vlakovi preusmjeravaju kako bi Essen zaobilazili u širokom krugu, a rijetki vlakovi koji još stižu u Essen moraju prometovati upravo puževom brzinom.

Svi se trude kako bi što prije riješili problem starog okna, ali niti među djelatnicima Njemačkih željeznica ne vlada pretjerani optimizam. Jer, traže se i druge šupljine koje bi mogle predstavljati opasnost za željeznički promet, a obzirom da je tlo ispod Rurskog područja, u potrazi za ugljenom, izbušeno kao švicarski sir - bilo bi pravo čudo da ne nađu i druga opasna mjesta.