Erdogan se okomio na medije

Očigledno da predsjednik Redžep Tajip Erdogan ne mari mnogo za političku neutralnost: Skoro svaki dan oštro kritikuje svoje lične neprijatelje, kao i opoziciju vladajućoj Partiji pravde i razvoja (AKP). Na predizborna obećanja opozicionih političara reaguje na primjer ovako: „Ili ne znaju da računaju ili nikad nisu dobili batine“.

Posljednjih dana pooštrio je ton prema turskoj štampi i pokrenuo pravosuđe protiv pojedinih novinara i svih medijskih kuća. Najnoviji primjer je očigledno namjerno provociran sukob sa dnevnim novinama „Hurijet“. Tradicionalni glasnik republikanaca je u svom izvještavanju o smrtnoj kazni protiv bivšeg, prvog demokratski izabranog egipatskog predsjednika Mohameda Mursija, naveo da je on na izborima dobio 52 odsto glasova. Ali, pošto je prošle godine u avgustu Erdogan na prvim direktnim izborima za turskog šefa države takođe dobio 52 odsto glasova, on je to shvatio kao pokušaj da se indirektno pozove na njegovo rušenje.

Erdoganovi advokati zahtjevaju hapšenje glavnog urednika „Hurijeta“ Sedata Ergina i drugih vodećih predstavnika medijske grupe „Dogan“. Kako je rekao, Erdogan želi da se pobrine da „mediji više ne mogu nesmetano da ruše i formiraju nove vlade“. U međuvremenu, sve veći broj vodećih novinara strahuje od gubitka korektivne funkcije medija u javnosti. Predsjednik Sindikata novinara TGC Ugur Gic, žali se da stanovništvo već više nema demokratske, nezavisne izvore informacija. „U zatvoru je 21 novinar. Reporteri troše veliki dio svoje energiju kako bi davali izjave državnim tužiocima zbog hiljada prijetećih ili već pokrenutih istraga.“

Poređenja sa nacizmom

Za Gica je razumljivo da se posebno u društvenim medijima sve više može naći poređenje sa uslovima u Hitlerovoj Njemačkoj: „U to vrijeme, politički protivnici i disidenti ućutkivani su kroz propagandu i zastrašivanje. Danas posmatramo sasvim slične eksperimente.“

Profesor Mehmet Altan, novinar, pisac i profesor ekonomske politike na Univerzitetu u Istanbulu, ne može da prihvati da je u ovom trenutku „ustav praktično ukinut“ i da je došlo do „civilnog puča“. Altan se nada da će njegova zemlja preživjeti „dane bezakonja“ i da će ući u „period demokratske obnove“.

Ali, to može da potraje. Činjenica da na rang listi „Reportera bez granica“ o slobodi štampe, Turska, među 180 zemalja, zauzima 149 mjesto, pokazuje veliki jaz između želja i realnosti – sve to ima li se u vidu Erdoganova izjava: „Nigdje štampa nije slobodniji nego u Turskoj!“

Javuz Bajdar iz platforme za nezavisno novinarstvo „P24“, kaže: „Autocenzura je postala normalna u Turskoj, ona je danas dio profesionalne kulture.“ Oni koji se tome protive, jednostavno dobijaju otkaz. Inače, oko 80 odsto medija u Turskoj su pod kontrolom vlasti.