Ubjedljiv pledoaje tužilaštva

Ne smije biti olakšavajućih okolnosti za Beate Zschäpe - to je poruka koju su uputili tužioci u procesu za zločine Nacionalsocijalističkog podzemlja NSU. Tražiti drugačiju kaznu pod teretom predstavljenih dokaza bilo bi teško moguće. Dobro je obrazložena i odluka o tome da bi Beate Zschäpe, ukoliko ne bi bila osuđena na doživornu robiju, morala ostati u zatvoru i nakon isteka robije.

U sudskom procesu u Minhenu, koji je trajao 4 godine i 4 mjeseca, osumnjičena je sve uradila kako bi potvrdila sliku hladnokrvne i bezosjećajne "nacističke mlade", koju je o njoj stvorila bulevarska štampa nakon hapšenja u novembru 2011. godine. To nije bilo fer, jer za svakog do presude važi pretpostavka da je nevin dok se ne dokaže da je kriv. Pa čak i za Beatu Zschäpe. Vođena svojom perverznom logikom, ona sebe smatra moralno krivom, kako je izjavila u decembru 2015. te godine nakon dvije i po godine uporne šutnje. Šta god da ju je navelo na tu iznenadnu promjenu strategije, ona joj se osvetila. Jer svojom izjavom, koju je pročitao jedan od njenih pet branitelja, Beate Zschäpe je potvrdila tačke optužnice.

Jedina slabost: teza o NSU-trojci

Više od 20 sati je trajao završni pledoaje tužilaštva. Osam dana se iznosila srž onoga što je rečeno u kako se činilo beskrajnom procesu. I, kako se čini pledoaje, koji se odnosi na krivicu Beate Zschäpe i još četvero osumnjičenih, je bio ubjedljiv. Istrajavanje na tezi o NSU-triju: Beate Zschäpe, Uwe Böhnhardt i Uwe Mundlos je s pravom sporno. Da nije postojala mreža pomagača, na optuženičkoj klupi u Minhenu ne bi sjedio bivši NPD-funkcioner Ralf Wohlleben sa još trojicom osumnjičenih.

No, centralna figura je bila i ostala Zschäpe. Ona je od 1998. do 2011. živjela u ilegali sa izvršiocima ubistava. Ona je očito bila "trećina zavjereničkog trijumvirata", kako su rekli tužioci prilikom iznošenja pledoajea. Pomoglo im je i psihijatrijsko vještačenje Henninga Saßa, koji je hvalio ponašanje Zschäpe tokom sudskog procesa.

Zschäpe se ni za šta ne kaje

Beate Zschäpe je međutim odbila da lično razgovara sa ekspertom za psihijatrijsko vještačenje. Umjesto toga, razgovarala je sa psihijatrom kojeg je ona favorizovala i koji je izdao skandalozan nalaz u njenu korist. Bio je to posljednji pokušaj da se Beate Zschäpe stavi u bolje svjetlo. Time je ona međutim ostvarila suprotnu sliku o sebi i onima koji su pratili proces dala potvrdu "da se ni za šta ne kaje" (državni tužilac Herbert Diemer).

Pokušaj svaljivanja kompletne krivice na njene mrtve članove trija: Böhnhardta i Mundlosa, bio je neprikladan. Time je, posebno nakon svoje izjave koja je pročitana nakon dvije godine procesa, pojačala dojam da je "hladna i proračunata osoba".  Stoga je i ta ocjena tužilaca razumljiva. Nema olakšavajućih okolnosti za Zschäpe - ta poruka je shvaćena bez bilo kakvog "ako" i "ali".

Pojačana je i zahtjevima za kaznu četvorici saučesnika i pomagača. Ralf Wohlleben i André E. sami su krivi što tužioci za njih traže  kaznu zatvora od 12 godina. Za razliku od osumnjičenih Carsten S. und Holger G., oni nisu željeli da pomognu u razjašnjavanju zločina NSU-a. "Jasan pravni signal zastrašivanja" mora se poslati u vremenima pojačanog desničarskog i ljevičarskog terorizma, zaključio je državni tužilac Diemer. I to je poruka koja prostiče iz njegovog završnog pledoajea. Poruka koja je bila hitno potrebna.