Trampovo pravo lice

Poslije čitavog niza blamaža, republikanci su u Kongresu sa poreskom reformom napokon izvojevali i jednu veću zakonodavnu pobjedu. Tramp i njegova stranka će narednih mjeseci svakako slaviti to što su ispunili jedno predizborno obećanje koje će doprinijeti tome da „Amerika ponovo bude velika". No, to je pogrešno – kako to jasno pokazuje više nezavisnih istraživanja.

Reforma poreskog sistema će bogate samo učiniti još bogatijim. Prema jednoj studiji nezavisnog Centra za poresku politiku, u 2027. godini – posljednjoj godini reforme – jedan procenat najbogatijih će zgrnuti 82 odsto ušteđenog poreza. Razlog tome je da većina drugih odredbi poreske reforme ističe već prije tog roka. No, iako će zakon sa sveobuhvatnim merama smanjenja poreza za sve grupe zarada sljedeće godine stupiti na snagu, pet procenata Amerikanaca će plaćati veći porez nego sada, dok će najviše profitirati oni najimućniji.

Najteže pogođeni - najslabiji

No, neće se ostati samo na velikim poreskim olakšicama za preduzeća, bogate i za porodicu Tramp. Jedan dio reforme na koji se često zaboravlja posebno pogađa donji srednji sloj i siromašne ljude, one koji od poreskih olakšica ionako najmanje profitiraju. Jer, time se ukida jedan važan element zdravstvene skrbi „Obamaker" – novčana kazna koju mora da plati onaj ko nije zdravstveno osiguran. Bez te mjere, deset miliona ljudi bi moglo da ostane van sistema. To će dovesti do povećanja broja ljudi koji nemaju zdravstveno osiguranje i dovesti u pitanje funkcionalnost sistema „Obamaker". No, ukidanje tog sistema koji je, i pored problema, omogućio milionima Amerikanaca da dobiju zdravstveno osiguranje, odavno je važan cilj Republikanaca. Reformom poreza oni su mu se primakli za još jedan korak.

Ovaj zakon pogađa obične građane i na jedan drugi način: reforma poreskog sistema bi, kako se procjenjuje, u roku od deset godina mogla da poveća budžetski deficit za više od bilion dolara. Isti političari koji stoje iza upravo donijetog zakona, zato će, da bi se to kompenzovalo, tražiti drastično smanjenje izdataka, i to onih koji upravo najviše znače siromašnim i starim ljudima.

A demokrate?

Za Trampa reforma poreza predstavlja i zvanični kraj uloge u kojoj je sam sebe video – advokata običnih ljudi. Naravno da je to uvijek bio samo mamac. No, sada i posljednji znaju na čemu su sa Trampom. I isto tako je očigledno – i pored retorike koja to demantuje – da Republikanska stranka ima podršku velikih koncerna. To nije ništa novo. Ali, zanimljivo je da republikanci koji su nekada bili ponosni na svoju budžetsku disciplinu sada zaboravljaju na tu vrlinu i glasaju za zakon koji će bitno povećati deficit.

Naposlijetku, opozicione Demokrate sada mogu da se uzdaju u sljedeće izbore za Kongres i predsjednika – štetan zakon bi jednostavnim glasanjem u Kongresu mogao da bude uklonjen.