Bivši disident DDR-a uskoro na čelu zemlje
20. veljače 2012Predstavnici vodećih njemačkih parlamentarnih stranaka su nakon ostavke njemačkog predsjednika Chritiana Wulffa, u rekordnom roku, nakon samo dva dana, u nedjelju (19.2) postigli dogovor oko zajedničkog kandidata. Joachim Gauck je osoba oko čijeg integriteta ne dvoje ni socijaldemokrati ni demokršćani kao ni zeleni i liberali. No tko je Joachim Gauck, budući predsjednik Njemačke?
Po profesiji - demokrat
Ljevičar, liberalni konzeravtivac ali možda i konzervativni liberalni ljevičar. Tako Joachim Gauck, citirajući poljskog filozofa Leszeka Kolakowskog, pomalo u šali opisuje svoje političko usmjerenje. Gauck doduše ne pripada niti jednoj političkoj stranci ali to ne znači da mu je politike strana. Još 1999. su ga neki krugovi unutar Kršćansko socijalne unije htjeli kandidirati za predsjednika i to kao protukandidata socijaldemokratu Johannesu Rauu. Gauck je ponudu tada međutim odbio. I prilikom izbora predsjednika 5 godina kasnije mnogi su Gaucka priželjkivali na najvišoj njemačkoj političkoj funkciji.
Joachim Gauck, koji je živo u dvije njemačke diktature, nacističkoj i DDR-ovskoj, pojam slobode stavlja u prvi plan svog djelovanja. Zbog toga što je nakon ponovnog ujedinjenja Njemačke godinama bio na čelu ureda koji je upravljao mračnom ostavštinom tajne policije DDR-a Stasijem, mnogi njegovo ime i povezuju s naporima savladavanja tamnih duhova njemačke povijesti.
Žrtva Stasija
Joacim Gauck je rođen usred Drugog svjetskog rata , 1940. u baltičkom lučkom gradu Rostocku. Jedno od najupečatljivijih iskustava njegovog djetinjstva bilo je uhićenje njegovog oca kojeg su sovjetske vlasti u DDR-u optužile za špijunažu i 1951. deportirale u Sibir. Zbog toga, i zbog činjenice da nije bio članom socijalističke omladine, Gaucku je odbijeno mjesto na studiju germanistike. Umjesto toga budući borac za ljudska prava studira protestantsku teologiju te od 1965. radi kao pastor u nekoliko istočnonjemačkih gradova.
Gauck se već tada nalazio pod stalnom prismotrom tajne policije Stasija. 1989. protestantska crkva je odigrala važnu ulogu u mirnoj promjeni vlasti u DDR-u. Kao član građanskog pokreta Novi forum, Gauck se nalazi na čelu redovnih prosvjeda građana koji su na kraju rezultirali i rušenjem Berlinskog zida.
Reformirani komunisti ga ne vole
Gauck je 1990. postao i članom novoizabranog parlamenta Istočne Njemačka gdje po prvi put preuzima zadaću koja će obilježiti njegov politički rad - preuzima brigu nad ostavštinom istočnonjemačkog Ministarstva za državnu sigurnost. Nakon ujedinjenja dviju njemačkih država Gauck i službeno postaje povjerenikom za odnos prema arhivi Stasija, a ured na čijem čelu stoji dobija popularni naziv "Gauckov ured". Na tom mjestu ostaje do 2000. Od tada se Joachim Gauck ne nalazi niti na jednoj političkoj funkciji ali se uvijek iznova javlja za riječ i to posebice kada "DDR-nostalgičare" treba podsjetiti na to o kakvom se državnom uređenju radilo. Zato i nije omiljen kod članova stranke Ljevice u kojoj još uvijek sjede mnogi, još za vrijeme DDR-a aktivni političari. Predsjednica stranke Ljevice je prilikom posljednjeg izbora predsjednika 2010. Gaucka kritički nazvala "osobom koja pripada prošlosti". Stoga i ne čudi da je i sada stranka Ljevice jedina parlamentarna stranka koja ne podržava Gauckovu kandidaturu. No u ostatku, kako političke tako i šire javnosti, Gauck uživa velike simpatije.
Predsjednik iz drugog pokušaja
Gauckovu popularnost nije umanjio ni poraz na izborima za predsjednika 2010. kada je demokršćanska Unija CDU/CSU uz pomoć liberala u trećem pokušaju "progurala" svog kandidata Christiana Wulffa. Joachim Gauck je tada bio kandidat socijaldemokrata i Zelenih. Sada postoji konsenzus oko kandidata Gaucka tako da ne postoji dvojba oko toga da bi nakon izbora, koji bi trebali biti održani do 18. ožujka, trebao postati novim njemačkim predsjednikom. Predsjednika, koji, iako je Ustavom najviša politička funkcija u zemlji, nema političkih ovlasiti nego mu je najvažnija uloga "predstavljanje Njemačke kako kod kuće tako i u inozemstvu", bira tzv. Savezna skupština, ustavno tijelo koja se okuplja samo kada treba izabrati predsjednika i koje se sastoji od predstavnika Bundestaga (saveznog parlamenta) i predstavnika pokrajinskih parlamenata, kao i istaknutih osoba iz javnog života koje postavljaju same parlamentarne stranke.
Autori: Michael Gessat/Nenad Kreizer
Odg. ur.: Snježana Kobešćak