Diplomacija uz podršku nosača aviona

Nosač, točnije čitava bojna skupina koja prati američki nosač aviona USS Harry S. Truman, je trebao produžiti u vode Bliskog istoka, ali je američki ministar obrane Lloyd Austin naložio da ostane u Sredozemnom moru. Jedan službenik Pentagona je obrazložio kako „promjena rokova oslikava ponovnu nužnost trajnog prisustva u Europi i nužno je tako zajamčiti našim saveznicima i partnerima naš angažman u kolektivnoj obrani“.

Jer osobito istočne članice NATO-a su izuzetno zabrinute zbog značajnog gomilanja ruskih jedinica na granici prema Ukrajini. Širi se bojazan kako bi Moskva mogla napasti susjednu zemlju, makar Rusija niječe takve planove, odbacuje sve kritike oko pokreta vojnih jedinica, ali i Kijev i NATO optužuje zbog „provokacija".

Moskva je doduše dala objaviti kako su „vojne vježbe“ u blizini granice prema Ukrajini „završene“, ali i kako tamošnje vojne snage „ostaju u stanju visoke pripravnosti". U međuvremenu je ipak i diplomacija počela djelovati tako da je dogovoren čitav niz susreta: 10. siječnja se u Ženevi sastaju predstavnici SAD-a i Rusije kako bi počeli razgovore o deeskalaciji sukoba, dva dana kasnije je planiran i susret predstavnika NATO-a i Rusije u Moskvi. Već sljedećeg dana, 13. siječnja je predviđeno „savjetovanje" predstavnika Organizacije za europsku sigurnost i suradnju i Rusije.

Gdje je tu Europska unija?

Doduše, Bruxelles negoduje zbog činjenice da se ovi razgovori prije svega vode između Moskve i Washingtona: „Ako Moskva, kao što je najavljeno, od siječnja želi razgovarati o arhitekturi sigurnosti i o jamstvima za sigurnost, to onda nije tema koja se tiče samo Amerike i Rusije“, izjavio je europski povjerenik za vanjske poslove Josep Borrell za njemački list „Welt". „Europska unija mora prisustvovati na tim pregovorima i ti pregovori imaju jedino smisla ako se oni tijesno koordiniraju i na njima sudjeluje i EU", izjavio je dužnosnik EU-a. „Mi ne želimo biti tek promatrači koje se ostavlja po strani dok se odlučuje preko naših glava.“

Iako će i ovu američku odluku o ostavljanju nosača zrakoplova u Sredozemnom moru Rusija bez sumnje proglasiti „provokacijom", ova odluka Pentagona manje počiva na vojnoj sili samo jednog nosača aviona. Prije se može tumačiti kao želja da, kad već raste napetost, onda radije Washington „drži prst na obaraču“ i da kriza ne postane još veća eventualnom samostalnom akcijom pojedine članice NATO-a. Bez ikakve sumnje su već veoma nervozne i Baltičke zemlje i osobito Poljska, ali se i iz Njemačke čuju inicijative koje bi lako mogle još pogoršati stanje.

Opasne samostalne inicijative

Tako se budući čelnik njemačkih kršćanskih demokrata Friedrich Merz založio da Njemačka „razmisli" o isporuci oružja Ukrajini kako bi bila spremna za samoobranu. To se čuje i iz krugova nekih u sadašnjoj vladajućoj koaliciji: uoči izbora je i jedan od čelnika stranke Zelenih – i sadašnji njemački ministar gospodarstva Robert Habeck zagovarao vojnu pomoć Kijevu.

Tako nešto je apsolutno neprihvatljivo za veleposlanika Rusije u Njemačkoj, Sergeja Nečajeva: „Vojna pomoć Ukrajini je iz našeg očišta apsolutno štetna i pogrešna. Svi koraci u tom smjeru bi bili kontraproduktivni“, izjavio je veleposlanik za agenciju dpa. „I ta razmišljanja su još jedan dokaz kako Rusija treba jamstva za njenu sigurnost i tražimo ta jamstva u obliku koji bi bio utemeljen na međunarodnom pravu.“ Kremlj je izuzetno zabrinut zbog sve većeg širenja NATO-a prema istoku, a mogući prijem Ukrajine u taj savez je za Moskvu potpuno neprihvatljiv.