Houellebecq, fikcija i islam

Vjerojatno trenutno najtraženiji autor gostovao je u Kölnu. Nakon terorističkih napada na uredništvo satiričnog lista Charlie Hebdo u Parizu njega je teško bilo pronaći, navodno je bio "na selu", kako bi se oporavio od šoka i tuge. U napadu na Charlie Hebdo ubijen je i jedan njegov blizak prijatelj.

Nepuna dva tjedna kasnije, prilikom Houellebecqovog prvog javnog nastupa na književnoj manifestaciji lit.Cologne nije bilo traga dramatike proteklih dana. Istina, poduzete su prikladne mjere sigurnosti, objavila je policija. Ali, običan promatrač to gotovo nije primjećivao. Sigurnost je možda najveća kad se mjere sigurnosti ne primjećuje.

Opušteno ozračje

I sam razgovor je protekao u iznenađujuće opušteno. Na samom početku Houellebecq je razjasnio jednu stvar. Da se ne bi stalno ponavljao objavio je priopćenje. U njemu stoje dvije stvari: "Prvo, da moja knjiga nije islamofobna. I drugo, da čovjek ima pravo napisati takvu knjigu." Ali, gotovo je poželio, kaže književnik, da je ta knjiga islamofobna. "Jer, tada bi meni bilo puno jednostavnije. Ali, zapravo ona zagovara ideju da čovjek ne smije dopustiti da se na njega utječe ni s jedne strane."

Time daje na znanje, koliko jako mu je stalo da poruku knjige drži u nedorečenom stanju. Jer, teško bi bilo u njoj dokazati jasne islamofobne odlomke. Ali, ne može se ni reći da je ona izričito islamofilna. A upravo ta ambivalentnost predstavlja veliku literaturu.

Houellebecq se distancirao i od Charlie Hebdoa, u najmanju ruku nije se potpuno solidarizirao s tim časopisom. Za brojne Francuze je sloboda jako vrijedno dobro. Ali, oni smatraju i da ne treba pretjerivati, da ne treba dolijevati ulje na vatru. "A Charlie Hebdo je miješao ulje i vatru. On je na taj način ljude htio potaknuti na razmišljanje." Jedno je Charlie Hebdo uvijek jasno pokazivao. "Naime, da je to časopis bez odgovornosti."

Ali, što je odgovornost danas? Gdje se ona pokazuje? Houellebecq je publici objasnio, gdje se ona ni u kojem slučaju ne pokazuje: u politici, kod političara. Stranke više ništa ne zastupaju, odustale su od bilo kakvih programatskih obveza, kaže on.

Islamofobno djelo?

Na pitanja voditelja Nilsa Minkmara Houellebecq je odgovarao kratkim, odsječenim rečenicama. Ili ove večeri nije imao volje za političke analize. Ili pripada među one autore koji velike promjene svoga vremena opisuju samo umjetničkim sredstvima. Grandiozne su scene u romanu u kojima pripovjedač u prvoj osobi opisuje promjene za vrijeme vladavine islamskog predsjednika Mohammeda Ben Abbesa. Žene najednom više ne nose suknje, nego samo hlače. I široke bluze skrivaju sve njihove obline. A Pariško sveučilište odreklo se svoga laicističkog načela.

Jesu li takvi opisi islamofobni? Houellebecq je u Kölnu dao natuknicu koja može pomoći u traženju odgovora na to pitanje. Novoizabrani predsjednik, kaže on, odlučio se za islamistički kurs. Razmišljao je i o drugim opcijama, ali je toj dao prednost.

Religija u rukama demagoga - pa makar to bili suzdržani demagozi poput Bena Abbesa - lako se pretvori u ružnu sliku. Ali, je li to zbog religije? Ili zbog načina na koji ju političari tumače? Houellebecq nije dao odgovor na to pitanje. Ali je u svojoj primjedbi dao naslutiti da je religija - svaka religija - najtješnje povezana sa svojim vremenom. I da je uglavnom bespomoćna protiv onih koji ju zloupotrebljavaju za svoje ciljeve, koji ju vide kao prokušano sredstvo za mobilizaciju svojih pristaša.

Sigurno, ukazujući na zloupotrebu religije još nismo puno dobili. Jer, u vjerski usmjerenim državama se unatoč tomu građanima nameću neke ograde. Bilo grubo, kao u teokracijama, primjerice - stvarnoj - Saudijskoj Arabiji. Bilo suptilno, kao u francuskoj viziji budućnosti Michela Houellebecqa. Da se mnogi njegovi sunarodnjaci boje takvog razvitka on im ne zamjera.

O politici sadašnjeg - stvarnog - francuskog predsjednika Francoisa Hollandea književnik nije govorio pohvalno. Kad bi on 2017. još jednom došao na vlast političko stanje u Francuskoj bi se osjetno pogoršalo, kaže Houellebecq. Neizravno mu je predbacio neodlučni kurs, koji je očito prikladan da ljude tjera u naručje Nacionalnoj fronti (Front National).

Prostor umjetnosti

Mnogi njegovi sunarodnjaci se s nostalgijom prisjećaju vremena vladavine predsjednika Charlesa de Gaullea od 1959. do 1969., izjavio je Houellebecq. Tada Francuska nije sumnjala u svoj identitet. A sad je postala nesigurna, kaže Houellebecq. I on očito najmanje vjeruje da predsjednik Hollande može zadovoljiti potrebu Francuza za stabilnim identitetom.

Sve to Houellebecq više daje naslutiti nego da to iscrpno prikazuje. Tako jače djeluju odlomci čitani iz knjige. Dojam je da roman nije islamofoban. Kao i svi drugi romani on ispituje moguće svjetove, prostor mogućega, ali koji (još?) nije stvarnost. Treba li tu stvarnost onda pozdraviti ili možda radije spriječiti - to je točka kod koje književnost postaje politična. Ali, roman odgovora ne nalazi se u knjizi nego izvan nje. Knjiga skicira scenarije. Kako na njih treba reagirati o tomu odlučuje politika.