„Pokoravanje“ - novi roman Michela Houellebecqa

Knjigu bi trebalo čitati "hladne glave", preporučuje književna kritičarka jednog velikog njemačkog lista. Iako će knjiga poznatog francuskog autora Michela Houellebecqa u Njemačkoj biti objavljena 16.01.2015, o njoj se već sada naveliko raspravlja. Pritom je većina sigurno još nije pročitala. Ostati "hladne glave" prilikom čitanja, za mnoge neće biti lako, posebno nakon dramatičnog događaja u Parizu.

I u Njemačkoj je malo "hladnih glava" čak i među urednicima feljtona. Tako su neki ugledni mediji govorili o romanu u kome jedan „radikalni musliman“ postaje predsjednik Francuske. To je totalno pogrešno i još jednom pokazuje da u atmosferi žučnih rasprava, umjetnost lako nastrada.

Fanaticima nije do umjetnosti

Fenomen je poznat. Kada je Salman Rushdie 1988/89 objavio roman „Sotonski stihovi“ i kada mu je Iran izrekao fetvu (smrtnu presudu), malo koga je zanimalo što zaista piše u knjizi. Slučaj Rushdie, a sada i nova knjiga Michela Houellebecqa potvrđuju jedno: radikalnim fanaticima nije do umjetnosti i literature, već samo do provođenja njihovih ciljeva. Ali barem bi prosvijećeni građani trebali zadržati diferenciran pogled na stvari.

Da se to isplati, pokazalo se i u aktualnom slučaju. Houellebecq je najuspješniji suvremeni francuski autor. Njegove knjige prevedene su na više od četrdeset jezika. Njegov šesti roman „Pokoravanje“ u prvom redu je književni događaj. U njemu autor razvija jednu društveno-političku viziju svoje domovine u budućnosti. Zaista je na kraju na čelu La Grande Nation muslimanski predsjednik. Ali on nije radikalni musliman, već karizmatičan i mudar čovjek s vizijom, koji sanja o velikoj i snažnoj Europi.

Mnogo glasova za islam i Francusku

Može biti da je Houellebecq svom romanu time htio dati više vjerodostojnosti i da se htio suočiti s optužbama da piše protiv jedne svjetske vjere. Ali najprije je potrebno zaključiti sljedeće: „Pokoravanje“ predstavlja viziju francuskog društva, bogatu nijansama, s mnogo međutonova. Knjiga ne nudi polemiku, nego razvija literarnu panoramu u kojoj likovi iz različitih društvenih slojeva, najčešće u razgovoru s glavnim junakom, izražavaju svoje mišljenje.

Ta glavna figura je François, profesor književnosti koji se u intelektualnim krugovima ranije proslavio radom o francuskom predstavniku „dekadentne literature“ Joris-Karlu Huysmansu. Houellebecq predstavlja Françoisa kao usamljenog čovjeka, nesposobnog za uspostavljanje dubljih veza s okolinom. On strahuje od fizičkog propadanja i opsjedaju ga suicidalne misli. Prijatelja u biti i nema. U slobodno vrijeme sastaje se s još nekoliko preostalih poznanika ili pije, okružen knjigama. Ponekad odlazi i prostitutkama. Tipičan Houellebecqov lik, kakav se susreće i u njegovim ranijim romanima.

Sve se to događa uoči predsjedničkih izbora u Francuskoj u godini 2022. Nacionalni front Marin Le Pen je dominantna politička snaga u zemlji, socijalisti i jedno muslimansko bratstvo približno su jednake snage, građanska desnica se smanjila. Poslije drugog predsjedničkog mandata Françoisa Hollandea, zemlja je nesposobna izvući se iz gospodarske i društvene krize. Kako bi spriječili da Le Pen postane predsjednica, građanske stranke i socijalisti odlučuju podržati umjerenog muslimanskog kandidata Mohameda Ben Abija.

Preuređenje francuske države

To što slijedi je polagano i iznenađujuće mirno preuređenja francuske države. Uoči izbora se prolijevala krv u obračunima sličnim građanskom ratu. Poslije izbora vraća se mir. Smanjuje se nezaposlenost, kao i stopa kriminala. Poljoprivreda i obrt doživljavaju procvat. Ceh mora platiti velika industrija. Naravno i to ima svoju cijenu, ne prešućuje Houellebecq. Žene nestaju s tržišta rada. Mijenja se školski i obrazovni sustav, podržavaju se muslimanske institucije, ali vjerska sloboda postoji.

Svaki čitatelj se mora sam zapitati, koliko ironije Houellebecq unosi na pojedinom mjestima. Naravno da želja autora nije islamska država u Francuskoj. Houellebecq nije štedljiv u kritici islama, ali on ne polemizira. Ono što u najvećoj mjeri iritira u ovom literarnom djelu je što Houellebecq svoj scenarij budućnosti predstavlja naizgled trezveno i bez velikih emocija. Ali to je za njega tipično. Tako se i u ranijim djelima odnosio prema drugim spornim temama kao što su kloniranje ili globalizacija. Houellebecq opisuje trezveno i lakonski, često i vrlo duhovito, ali on ne vrednuje. A to je iskušenje za čitaoca.