Kako do europskog novca?

U velikoj dvorani Informacijskog centra Europske unije u Zagrebu, okruženi zastavama članica Unije i promotivnim materijalima o širenju unije, koje je – kao što znamo – zapelo upravo na Hrvatskoj, okupilo se raznoliko društvo. Tu su predstavnici gradova i županija, nacionalnih kulturnih institucija, privatnih tvrtki i nezavisnih organizacija i udruga. Tih 30-ak sudionika seminara o prijavljivanju projekata za EU-ov program Kultura došli su s najrazličitijim očekivanjima, no ono što je za sve njih najvažnije činjenica je da je Hrvatska – iako tek kandidat za ulazak u Uniju – punopravna članica programa Kultura.

Kroz taj Unijin fond novac je iz Brisela do sada dobilo 15-ak hrvatskih nositelja ili partnera kulturnih projekata, no na natječaje se uglavnom prijavljuje nezavisni sektor koji je još u devedesetima uspješno savladao tzv. „fundraising“, odnosno prikupljanje novca iz različitih izvora financiranja. Sada se krug zainteresiranih širi i na institucije koje su navikle poslovanje financirati isključivo iz državnog i gradskih proračuna.

Tehnika kucanja na europska vrata

Promjenu je primijetila i voditeljica seminara Anja Jelavić iz Ministarstva kulture koja smatra da se tijekom tri godine održavanja seminara struktura polaznika izmijenila: „Iskustvo uključivanja u partnerske mreže i kontakti među partnerima od izuzetnog su značaja, jer važno je da se što više slojeva društva i kulturnih sektora počnu uključivati u program.„

Predavanje je pozorno slušala i Ljiljana Škalec Stanković iz marketinga Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu, koje je zadovoljna jer je dobila odgovore na mnoga pitanja jer su joj – kako kaže – formulari i zahtjevi natječaja bili vrlo neobični.

I na predsjednika Hrvatske udruge Trombonista i tubista Ivana Bošnjaka mogućnosti koje daje EU-ov program Kultura ostavlja pozitivan dojam, no nove informacije otvaraju i nova pitanja: „Prikupljanje svih podataka mi se čini složenim. Naša birokracija je uvijek bila usporena. Najmanji je problem kontaktirati s partnerima izvana i pitati ih jesu li zainteresirani. Teško je složiti to lokalno financiranje jer ne možemo doći do tih sredstava tako lako kao što se to čini na ovom predavanju.“

Komplicirane prijave

Za uspješno prijavljivanje potrebno je, dakle, zadovoljiti iznimno složene propozicije – od samoga karaktera projekta koji mora biti interdisciplinaran i međunarodan, do osiguravanja barem polovice potrebnog novca iz drugih izvora.

Upravo se s tim problemom susrela Spomenka Štimec iz Hrvatske udruge esperantista – njima je na prošlogodišnjem natječaju 50-postotna potpora iz EU-ova fonda odobrena, no sada rješavaju probleme lokalnog financiranja: „Nama je teško što u Zagrebu ne postoji specijalizirani Ured za praćenje europskih projekta. To bi nam jako dobro došlo.“

Zajedničkim snagama do novca za kulturu

Na pomoć aplikanti ipak mogu računati i od Ministarstva kulture, koje pokriva do 60 posto lokalnog financiranja, i od gradskih proračuna. Grad Zagreb primjerice prati neke od prihvaćenih projekata, Varaždin ima čak i dvije Agencije na gradskoj i županijskoj razini, koje pomažu pri pronalaženju financijera, a slično je i u Međimurskoj, Brodsko – posavskoj ili Istarskoj županiji.

Uz teškoće pronalaženja ostatka novca za projekte, prepreka za uspješno prijavljivanje je i komplicirana dokumentacija, pa u Kulturnoj kontaktnoj točki Ministarstva kulture planiraju i nove seminare sa specijaliziranom temama – Anja Jelavić tako najavljuje radionice o konkretnoj izgradnji projekta i izradi financijskih planova.

Krajem ožujka stižu i rezultati prijava za ovogodišnji natječaj programa Kultura 2007-2013 pa se treba nadati da će – zahvaljujući širenju iskustava, ali i dobro osmišljenim projektima – broj hrvatski nositelja i partnera projekata još malo narasti.

Autor: Vid Mesarić

Odg. ur.: Zoran Arbutina