Kako su protjerani židovi iz središta Berlina

Mediji širom svijeta izvještavaju o pronalasku oko 1.400 umjetničkih djela u jednom malom minhenskom stanu - radi se o djelima poznatih umjetnika poput Henrija Matissa, Maxa Liebermanna ili Marca Chagalla. Slike su pronađene u stanu Corneliusa Gurlitta, čiji je otac bio jedan od najvažnijih i najutjecajnijih trgovaca umjetninama za vrijeme nacizma u Njemačkoj. Mnoge od tih slika su oduzete njihovim židovskim vlasnicima, a njihovi potomci ni danas ni u kojem slučaju ne mogu biti sigurni da će im obiteljska ostavština ikada biti vraćena.

Ali to se ne tiče samo umjenina. I s drugom otuđenom imovinom je slično. Za to je dovoljno baciti pogled na njemački glavni grad Berlin, točnije rečeno, na njegov novi centar nakon pada Zida - Berlin-Mitte.

Tu danas žive ljudi iz čitavog svijeta: puno je mladih Izraelaca, Nijemaca, Amerikanaca... I tu svakodnevno prolaze deseci tisuća turista sa svih strana svijeta. Ali to nije uvijek bilo tako. Nekada je tu bilo središte života njemačkih židova u Berlinu. Više od petine svih zgrada na tom području je do 1933. godine bilo u vlasništvu njemačkih židova. I svi su oni svoju imovinu izgubili - nacisti su im sve uzeli.

Državna pljačka

"Širom Njemačke je židovima oduzimana imovina, uključujući i nekretnine, ali su ti "arizatori" najčešće bile privatne osobe. No tu, u današnjem popularnom centru Berlina, na djelu je bila gradska uprava, a na kraju i država. Njihov interes za tim površinama je bio toliko velik da su naprosto uzeli što im je trebalo", objašnjava arhitekt Lutz Mauersberger. On je zajedno s povjesničarem Benediktom Goebelom postavio izložbu po naslovom "Opljačkano središte", koja se bavi židovskom poviješću centra Berlina.

Zanimljivost i eksplozivni karakter ove izložbe nije u prvom redu u temi pljačke židova u Njemačkoj za vrijeme nacizma. To je tema koja se u ovoj zemlji već često i vrlo detaljno istraživala i predstavljala javnosti. Zanimljivost je u sadašnjem karakteru dijela grada o kojem je riječ.

Istočno, novo središte Berlina naime nije samo vrlo omiljen cilj brojnih turista, već i brojnih investitora. Tu su angažirani brojni svjetski poznati arhitekti poput Davida Chipperfielda, arhitektonske udruge Graft ili Philippa Starcka, koji grade poslovne zgrade ili luksuzne privatne stanove. Zemljište u središtu Berlina je danas vrlo vrijedno. Većina tog zemljišta je u vlasništvu grada, dio u vlasništvu savezne države. Usprkos te velike vrijednosti, potomci i nasljednici nekadašnjih vlasnika od toga malo imaju - njima je isplaćena vrlo niska odšteta, a često i nikakva.

Izgradnja Germanije

Nekada su središtem Berlina dominirale stambene zgrade ili luksuzne prodavaonice. Ali od 1933., dolaska Hitlera na vlast, taj je dio grada znatno izmijenjen. Nacisti su tu htjeli izgraditi svoj novi "Gravni grad carstva - Germaniju". U središtu grada su na mjestu povijesne jezgre građene monumentalne upravne zgrade. Hitlerov omiljeni arhitekt Albert Speer je imenovan glavnim graditeljem Berlina i njegova je služba direktno određivala koje će zemljište u posjedu židova biti oduzeto i što će se na njemu graditi. Ono je potom bilo konfiscirano i dospjevalo je u vlasništvo države. "Ja do sada nisam znao koliko detaljno i u kojoj je mjeri sustavno tu raspolagano tuđim vlasništvom," kaže Mauersberger. Dotadašnjim vlasnicima je u nekim slučajevima isplaćivana simbolična odšteta. Često je, međutim, nacistička država naprosto oduzimala imovinu, primjerice najprije nagnavši židovskog vlasnika na emigraciju, a potom mu oduzimajući državljanstvo.

Potom je sve što se u središtu grada nalazilo lijevo ili desno od osovine istok-zapad koju je osmislio Speer Alles, naprosto bilo srušeno. Danas je gotovo nemoguće naći mjesta gdje su te kuće stajale, budući da već odavno nema ni ulica u kojima su stajale. A ono što nisu razorili nacisti, dokrajčile su savezničke bombe u Drugom svjetskom ratu i vlada Njemačke demokratske države kojoj je u podjeli pripao i nekadašnji centar grada. DDR, naime, uopće nije bio zainteresiran za obnovu starih ruševina i uopće starih struktura.

Vlasništvo? Kakvo vlasništvo?

Mathias Wolski je jedan od posjetitelja izložbe "Opljačkano središte". On je odrastao u Istočnom Berlinu. "U svom sam se djetinjstvu često igrao na tim praznim površinama u središtu grada, ali nikada nisam razmišljao o tome kome je to sve nekada pripadalo." Pitanje vlasništva u DDR-u nije igralo nikakvu ulogu, sve je bilo vlasništvo naroda. Zbog toga u razdoblju između kraja rata 1945. i ujedinjenja zemlje 1990. pitanje povratka imovine nije ni postavljano. "Svi takvi zahtijevi su odbijani već na diplomatskoj razini", objašnjava Lutz Mauersberger. "Kada je nacionalizacija privatne imovine dio državne politike, zbog čega bi se tu radili izuzeci? Tako se argumentiralo."

Tek nakon 1990. su nasljednici ponovo zatražili odštetu, ali ni to nije bilo jednostavno. Ukoliko se zemljište u trenutku kada je postavljen zahtijev za odštetom nalazilo usred nekog križanja ili na nekoj livadi, odšteta je bila minimalna - samo 10 posto procijenjene vrijednosti. Ali danas je nemali broj tih nekadašnjih "livada" ponovo proglašen građevinskim zemljištem. Danas bi se zbog toga mogli postaviti novi zahtijevi za novom odštetom, i to znatno višom - jer središte Berlina je vrlo omiljeno među investitorima i zbog toga vrlo skupo. "Mi smatramo da bi trebalo ponovo pregovarati o odšteti", kaže autor izložbe Mauersberger. "Čak i u slučajevima u kojima možda i ne postoji pravna osnova za novu odštetu, bilo bi dobro za ugled grada kada bi on priznao svoju moralnu odgovornost."Jedna od ideja je da se dio svote koja se zaradi prodajom zemljišta dodijeli nekoj zakladi koja bi se bavila kulturom sjećanja u Berlinu.

U berlinskom Senatu o tome zasada ne postoji jedinstven stav. Berlinski državni tajnik za kulturu André Schmitz priznaje doduše da "izložba daje osnovu za nova promišljanja o razorenom povijesnom središtu grada." Ali što bi to moglo značiti za židovske nasljednike nije jasno. Za rođenog Berlinčanina Mathiasa Wolskiog je tu međutim sve jasno: "Toliko je nepravde učinjeno, da se to materijalnim sredstvima uopće ne može nadoknaditi. Ali barem se mogu pokušati uzdignute glave graditi nove zgrade, a ne takoreći 'poskrivečki'."