Komentar: Protiv Erdogana pomaže samo jasan i brz odgovor

Kada jedan političar ocjenjuje drugog paranoičnim, to je u većini slučajeva drsko. Ali kada šef SPD-a Martin Schulz to kaže za turskog predsjednika Erdogana, onda je to jako blizu istini.

Na relaciji Berlin-Ankara ništa više ne funkcionira. Njemačka vlada je mjesecima poduzimala diplomatske napore, trpjela sve provokacije i poštivala norme dobrog ponašanja. To je išlo čak i do negiranja i odustajanja od vlastitih principa. A onda je prije nekoliko tjedana promijenila kurs. Sada ona stvari naziva pravim imenom: Kada se njemačke državljane u Turskoj  uhićuje na osnovu apsurdnih optužbi, kao što se to dogodilo aktivistu za ljudska prava Peteru Steudtneru, kandidat socijaldemokrata za kancelara Martin Schulz otvoreno upotrebljava pojam "taoci". Njemačka vlada upozorava na opasnost putovanja u Tursku.

Ova promjena kursa, tako se barem jedno vrijeme vjerovalo, imala je efekta u Turskoj.  Ton u ophođenju postao je umjereniji. Konačno, Turska se ne želi samo tako odreći njemačkih turista ili angažmana njemačkih firmi.

No sada je opet zapuhnuo stari vjetar: najprije je Erdogan njemačke birače turskog porijekla pozvao da na izborima za Bundestag krajem rujna u Njemačkoj ne biraju CDU, SPD ili Zelene - u njegovim očima sve same neprijatelje Turske.

To je lako objašnjivo: demokršćansku uniju on gleda kroz svog smrtnog neprijatelja Angelu Merkel a SPD ovaj autokrat s Bospora veže prije svega uz ličnost Sigmara Gabriela, ministra vanjskih poslova Njemačke, koji se od početka bez dlake na jeziku i izravnije izražavao od svog prethodnika, sadašnjeg njemačkog predsjednika Frank-Waltera Steinmeiera. A za Zelene se u Njemačkoj stalno oglašava jedan od najomraženijih njemačkih političara u Turskoj – jedan od čelnika ove stranke Cem Özdemir. On je za Erdogana i mnoge druge nacionalistički nastrojene Turke jednostavno izdajnik vlastitog naroda, čak i ako nikada nije živio u Turskoj.

Jedna nova dimenzija

Nova dimenzija je uhićenje njemačkog pisca Dogana Akhanlija tijekom odmora u Španjolskoj. Po nalogu Erdogana i pod optužbama da je podržavao teroriste, što drugo. U međuvremenu je Akhanli ponovno na slobodi, mada trenutno ne smije napustiti Španjolsku.

Čisto pravno gledano je ovaj postupak bio ispravan: Turska je preko interpola podigla međunarodni uhidbeni nalog protiv pisca, španjolske vlasti su morale isprva pritvoriti traženog. No ostaje nelagoda pri pomisli na to kako je uopće moguće da se protiv nekoga poput Akhanlija podigne ovakav uhidbeni nalog. Naravno da članice EU-a po pitanjima sigurnosne politike surađuju i s Turskom. No ova, u svojoj osnovi opravdana suradnja, mora biti pod hitno preispitana u svjetlu ponašanja turske vlade.

Slaba utjeha

Trenutno treba utvrditi sljedeće: jasan i direktan jezik Nijemca je ispravan, bilo da se radi o verbalnim ispadima turskog predsjednika ili o slučaju proizvoljnih uhićenja. Ministar vanjskih poslova Gabriel se osobno odmah umiješao u slučaj Akhanli zahtijevajući njegovo puštanje na slobodu i pristup konzularnoj zaštiti. To u Španjolskoj očito nije ostalo bez odjeka. I to je dobro.

No za njemačkog novinara Deniza Yücela ili aktivistu za ljudska prava Peter Steudtnera, koji se nalaze u turskim zatvorima, nova njemačka politika direktnosti nije još donijela nekog pozitivnog učinka. Premda su zatvorski uvjeti za Staudtnera u međuvremenu malo olabavljeni. A žalosna istina je da su Nijemcima na kraju krajeva, kad su ovakvi slučajevi u pitanju, vezane ruke. Na sreću to nije slučaj, barem kako pokazuje primjer Španjolske, kada Erdogan svoj paranoičan lov na sve Nijemce koje vidi kao neprijatelje svoje vlade proširi i na druge zemlje Europske unije. To je slaba ali barem nekakva utjeha.