Auschwitz i "druga njemačka krivnja"
17. svibnja 2016
U Neubrandenburgu je u veljači sve bilo spremno za početak procesa. Sudnica je bila dupkom popunjena, iako su je već bili proširili zbog očekivane navale. Napravljeni su dodatni koridor za kontrole i dodatna prostorija za novinare. Mediji iz Izraela i Sjedinjenih Američkih Država su najavili dolazak svojih ekipa. Sve zbog najavljenog procesa Hubertu Z. Međutim, upravo je on, optuženi, bio odsutan. Zbog visokog tlaka sudski liječnik nije dao zeleno svjetlo za njegovo pojavljivanje.
"Druga krivnja"
17. svibanj je dan kada će sud opet pokušati rasvijetliti ulogu Huberta Z. kao nekadašnjeg bolničara u Auschwitzu. Ostaje pitanje njegove sposobnosti za proces. Ta dilema je pratila sve procese u kojima su optuženi s više od devedeset godina bili izvođeni pred sud zbog suučesništva u zločinima prije više od 70 godina. Desetljećima se njemačko pravosuđe nije zanimalo za one koji nisu sudjelovali u direktnom ubijanju zatočenika nacističkih logora.
Stotine potencijalnih optuženika su u međuvremenu umrle a da nikada nisu izvedeni pred sud. Mali broj osoba iz generacije počinitelja je još uvijek živ. Njima se sada sudi. Ta pasivnost pravosuđa je već odavno nazvana "druga krivnja Nijemaca“. Esesovci su imali 6.500 čuvara logora u Auschwitzu, a osuđeno ih je tek 49. Usporedbe radi, Poljaci su donijeli presudu u 700 slučajeva. U Auschwitzu je ubijeno milijun i sto tisuća židova kao i deseci tisuća Poljaka, sovjetskih zarobljenika i Roma.
Hubert Z., član SS-a, bolničar i poljoprivrednik
Proces protiv Huberta Z. ima posebnu težinu jer je on zbog svog članstva u SS-u i uloge u Auschwitzu već bio osuđen pred istočnonjemačkim sudom i odležao četiri godine u zatvoru. S dvadeset godina javio se dobrovoljno u SS. Pošto su mu braća poginula, a on ostao jedini preživjeli sin u obitelji, nije se po tadašnjim propisima morao vratiti na bojište u svoju jedinicu, već je premješten u sanitetsku jedinicu u Auschwitz. On tvrdi da tamo nije imao nikakvog kontakta s logorašima, da je samo bio zadužen za članove SS-a. Ali mu je bilo jasno kakva sudbina čeka zatočenike: "Naravno, svakome je bilo jasno što se događa."
Hubert Z. je optužen za razdoblje od 15. kolovoza do 14. rujna 1944., kada je u logoru ubijeno najmanje 3.681 ljudi iz ukupno 14 vlakova kojima su deportirani u Auschwitz.
Uhićen je 19. veljače 2014. Tada su u cijeloj Njemačkoj po nalogu Državnog odvjetništva pretreseni deseci stanova. Njihovi stanari, 24 muškarca i 6 žena, bili su pod sumnjom da su bili čuvari logora u Auschwitzu. Tri tjedna je Hubert Z. bio u istražnom zatvoru, nakon toga je podignuta optužnica prema kojoj je on sudjelovao u održavanju smrtonosne mašinerije Auschwitza. Najprije je sud odbio pokrenuti proces protiv starca zbog njegovog zdravstvenog stanja. Tek kada se Državno odvjetništvo u Rostocku na tu odluku žalilo, započeo je proces.
Emocije uoči suđenja
Uoči procesa sud je izazvao medijsku pozornost u cijeloj Njemačkoj kontroverznom odlukom da ne dozvoli jednom preživjelom logorašu priključivanje optužnici. Ovaj je naveo da je njegova čitava obitelj deportirana u Auschwitz u vagonima vlaka koji nije bio na popisu 14 vlakova obuhvaćenih optužnicom. I u ovom slučaju je sljedeća instanca intervenirala pa se bivši logoraš ipak pridružio optužnici.
Državno odvjetništvo i obrana su se u javnosti emocionalno obračunavali. Peter-Michael Diestel, posljednji ministar pravosuđa DDR-a i jedan od tri odvjetnika Huberta Z. rekao je da je pokretanje procesa smrtna presuda za njegovog branjenika. Preživjeli logoraši su bili ogorčeni. A Državno odvjetništvo je na to oštro reagiralo tvrdeći da Hubert Z. uzima lijekove koji mu podižu tlak samo da bi ga liječnici proglasili nesposobnim za proces.