Tko nudi više za Hitlerov šešir?

Ako prolazite nekim od poznatih buvljaka u Berlinu vrlo je vjerojatno da ćete naići na neki predmet iz doba nacionalsocijalizma. Recimo razglednicu ili šalicu - male stvari iz svakodnevice tog mračnog njemačkog doba. No što ako se u Njemačkoj na prodaju ponude predmeti koji su pripadali nacističkim vođama? Je li to širenje desničarske propagande ili ima tek povijesnu vrijednost?

O tome se ponovo raspravlja od ove srijede (20.11.) kada je na aukciji u blizini Münchena aukcijska kuća Hermann Historica na prodaju ponudila 842 predmeta iz tog doba, među kojima i šešir Adolfa Hitlera, luksuzno izdanje njegove knjige "Mein Kampf", optočeno srebrom, koje je bilo u vlasništvu Hermanna Göringa, haljinu Hitlerove životne družice Eve Braun i mač oficira zloglasnog SS-a Fritza Klingenberga.

Aukciju su popratile oštre kritike. Europska židovska organizacija European Jewish Association (EJA) bila je protiv održavanja aukcije. U doba kada su učestali desničarsko nasilje i antisemitske izjave aukcija stvara priliku za "glorificiranje nacista", izjavio je rabin Menachem Margolin, predsjednik EJA-e. "Pogrešno je pretvarati u novac te predmete okaljane krvlju, posebno u Njemačkoj", rekao je rabin i dodao: "Shvaćam da nije ilegalno kupovati i prodavati nacističke uspomene. To nije pitanje zakona nego morala. To je pogrešno."

Tko kupuje tako nešto?

Direktor aukcijske kuće Hermann Historica Bernhard Pacher pokušao je relativirati stvari i naglasio kako su najveći kupci "muzeji, državne zbirke i privatni kolekcionari koji se vrlo pažljivo odnose prema tim subjektima". On je također rekao da se pokušava spriječiti dolazak predmeta u ruke pogrešnih osoba.

Stephan Klingen iz Središnjeg instituta za povijest umjetnosti iz Münchena djelomično opovrgava Pacherove tvrdnje. U razgovoru za DW on kaže da ne polazi od toga da su "muzeji danas u stanju platiti te cijene koje se traže, posebno za tu vrstu objekata". On pretpostavlja da su kupci ljubitelji nacionalsocijalističkih uspomena: "To je naše iskustvo s tim prodajama. Jednostavno postoji veliki interes za takve objekte, u Americi, Engleskoj, u Rusiji." No on kaže da to nije nužno povezano s nacističkom ideologijom nego da je za mnoge interesente važno posjedovati neki trofej, ali da je to unatoč tome "pojam zla".

Stephan Klingen i Philipp Lenhard, suradnik na katedri za Židovsku povijest i kulturu Sveučilišta Ludwiga Maximiliana u Münchenu, slažu se u mišljenju da su ponuđeni predmeti vrlo rijetko zanimljivi arhivima ili znanstvenicima. Lenhard kaže: "Radi se, koliko sam vidio, o stvarima koje su povijesno potpuno nerelevantne. To što netko uopće daje novac za Hitlerov šešir, može se objasniti samo time da kupca privlači stvaranje bliskosti preko predmeta s najvećim zločincem u ljudskoj povijesti." No on se slaže i s Klingenovom procjenom da kupci ne moraju automatski biti i zagovornici nacionalsocijalističkog pogleda na svijet. U Njemačkoj su dopušteni posjedovanje i prodaja objekata iz nacističkog doba - tako dugo dok su nacistički simboli s njih uklonjeni.

No Matthias Küntzel, povjesničar i politolog, smatra da bi predmeti ponuđeni na aukciji, poput odjeće i pokrivala za glavu, trebali biti - uništeni, dok bi knjige morale naći mjesto u stručnim knjižnicama. 

50.000 eura za Hitlerov šešir

Kao i mnoga druga tržišta, i ono na kojem se prodaju stvari iz doba nacionalsocijalizma poznaje problem krivotvorina. Klingen smatra da je tu krivotvoriteljska scena "dobro organizirana" i "vjerojatno barem tako velika kao scena koja trguje s originalnim objektima". Zato aukcijske kuće kontroliraju predmete već prije prodaje - u granicama svojih mogućnosti.

Kako je pokazala aukcija u Münchenu, ljudi su spremni platiti puno novaca za predmet koji žele. Hitlerov šešir je prodan za 50.000 eura, luksuzno izdanje knjige "Mein Kampf" za neočekivanih 130.000 eura (dvostruko više od početne cijene), haljina Eve Braun za 4.600 eura, Hitlerovo pismo njegovom prijatelju iz mladosti Augustu Kubizeku za 80.000 eura.

Philipp Lenhard predlaže da se zarada od prodaje pokloni u dobrovoljne svrhe, recimo za suzbijanje antisemitizma u Njemačkoj.