Uhićenje Csataryja - uspjeh ili sramotni spektakl?
19. srpnja 2012
„Cijela je priča sramotna – neki britanski novinari dolaze u mađarsku prijestolnicu i ovdje na vratima njegova stana fotografiraju starca od 97 godina u donjem rublju i predstave ga kasnije kao velikog nacističkog ratnog zločinca koji se godinama sakrivao. Hoće li nakon ovog Mađarska postati i zemlja koja skriva ubojice – iako je ovaj spomenuti u desetljećima prije mirno živio u Kanadi?“, pita se mađarski publicist Miklos Gabor u tekstu objavljenom u lijevo-liberalnom dnevnom listu Nepszabadsag.
On nije jedini koji po pitanju slučaja Laszla Csatarya iznosi svoju otvorenu sumnju. Mađarska javnost uopće je vrlo podijeljenog mišljenja u svezi načina prikazivanja i predstavljanja u medijima ovog 97-godišnjaka. On je naime prošle nedjelje (15.07.) u britanskom listu Sun predstavljen kao „najtraženiji nacistički ratni zločinac na svijetu“ – a kojeg su reporteri iz Velike Britanije pronašli u njegovom stanu u Budimpešti.
Csatary – kriva i neispravna slika?
Čak ni povjesničar Laszlo Karsai koji je i sam dijete preživjelih iz Holokausta i stručnjak za ovaj dio povijesti, nije zadovoljan slikom Csatarya u medijima. „Tijekom Drugog svjetskog rata, oko 200.000 mađarskih vojnika, žandara i policajaca su počinili slična djela kao i Csatary; sudjelovali su u deportacijama i uništenju židova. Predstavljanje ovog starca kao traženog ratnog zločinca, jednostavno je pogrešno i netočno“, izjavio je za mađarske medije Karsai.
Csatary koji je u srijedu (18.07.) uhićen i koji se od tada nalazi u kućnom pritvoru, bio je 1944. godine šef policije u današnjim Kosicama u istočnoj Slovačkoj. Kao takav bio je odgovoran za transport oko 15.700 židova iz mjesnog logora u Auschwitz, zbog čega je još 1948. godine u ondašnjoj Čehoslovačkoj, u odsutnosti, bio osuđen na smrt. Nakon rata, Csatary je pobjegao u Kanadu gdje je godinama mirno živio, sve dok mu sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća, tamošnje vlasti nisu oduzele kanadsko državljanstvo i zatražile od njega da napusti zemlju. 1997. godine, nešto prije službenog progona iz Kanade, Csatary se vratio u Budimpeštu gdje je sve do ove srijede mirno živio.
Neučinkovite mađarske vlasti?
Laszlo Csatary nalazi se već duže vrijeme na popisu najtraženijih ratnih zločinaca Centra Simon-Wiesenthal iz Jeruzalema. Direktor ove institucije, Efraim Zuroff, već je u nekoliko navrata očigledno informirao mađarske vlasti o Csataryu – posljednji put u travnju ove godine. Sada i on predbacuje mađarskim vlastima neučinkovitost i neaktivnost.
Državni tužitelj iz Budimpešte i nadležan za ovaj slučaj, Tibor Ibolya, odbacio je u srijedu (18.07.) sve optužbe od strane medija na račun dosadašnje istrage i rada vlasti. „Istraga je bila otežana budući da je riječ o zločinu počinjenom prije više od 70 godina i to na mjestu izvan današnje Mađarske. Morali su biti pronađeni svjedoci u Izraelu, a osim toga, sam Csatary je godinama živio u Kanadi“, izjavio je Ibolya.
I prije je bilo sličnih slučajeva
Jedan sličan slučaj završio je prošle godine smrću osumnjičenog. Riječ je o bivšem časniku Sandoru Kepiru, uhićenom u Budimpešti 2006. godine zbog sumnje da je sudjelovao u masakru u Novom Sadu u siječnju 1944. godine. U svibnju 2011. godine započelo je suđenje koje je zvaršilo Kepirovim oslobođenjem. Mađarski državni tužitelj podnio je žalbu. Novi sudski postupak nikada nije završen budući da je Kepiro umro u rujnu 2011. godine – prije proglašenja presude.
Drugi sličan slučaj tiče se Karolya Zentaia koji već godinama živi u Australiji. Zentai kojem je danas 90 godina, osumnjičen je za ubojstvo jednog židova 1944. godine. Tadašnji vojnik nasmrt je prebio židova samo zato što je odbio nositi propisanu Davidovu zvijezdu. Mađarska je još 2005. godine predala zahtijev za njegovo izručenje i od tada traje natezanje na australskim sudovima.
Težak odnos prema antisemitizmu u Mađarskoj
No, s prošlošću i njezinim suočavanjem u Mađarskoj nemaju samo vlasti određenih problema već i širi društevni krugovi. To se pogotovo primjećuje kada su u pitanju zločini počinjeni nad židovima tijekom Drugog svjetskog rata ali i razdoblje između dva svjetska rata. Primjerice, Miklos Horthy, mađarski predsjednik u ovom razdoblju, bio je uvjereni antisemit i suodgovoran za deportaciju više od 400.000 židova u Auschwitz u razdoblju između svibnja i lipnja 1944. godine. Međutim, upravo on u današnjoj Mađarskoj doživljava svoju rehabilitaciju: na nekoliko mjesta su mu već postavljeni spomenici i spomen-ploče. Svoj angažman po ovom pitanju (ne samo kada je riječ o Horthyu već primjerice i o piscu Joszefu Nyirou, pripadniku nacionalsocijalističke stranke Mađarske koja je postojala sve do 1945. godine) ne skriva niti predsjednik mađarskog Parlamenta, Laszlo Köver. Zbog svojih otvorenih izjava i nazočnosti na raznim svečanostima vezanim za rehabilitaciju spomenutih likova, Izrael ga je već proglasio nepoželjnom osobom.
No, za razliku od njega, novi mađarski predsjednik, Janos Ader, koji se na ovom položaju nalazi već dva mjeseca, sve se češće suprotstavlja rastućem antisemitizmu na način kakvog u Mađarskoj posljednjih godina nije bilo. On je primjerice oštro osudio napad na bivšeg glavnog rabina u Budimpešti, Joszefa Schweitzera u lipnju ove godine i posjetio ga kasnije u njegovom stanu.
Ader se trenutno nalazi u službenoj posjeti Izraelu. Prilikom jedne svečanosti u Jad Vašemu u Jeruzalemu, izgovorio je riječi koje do sada još niti jedan mađarski šef zemlje nije izgovorio: „U vrijeme Holokausta, mađarska država nije štitila svoje mađarske židove“. Ova će mu rečenica najvjerojatnije u domovini donijeti još mnogo problema.